koljena u službi ljubavi
... beskrajna bol, tone i tone prošlih osjećanja, uglavnom sretnih i obvezujućih - u neprekinutom, gotovo filmskom nizu, prizori iz bračnog (zajedničkog) života ... ŠOK!!!, inat!!! nevjerica!!!, strah, fizička mučnina, ovisnost o onom drugom partneru, fizička oduzetost, nesposobnost bilo kakva razmišljanja, navika.... tuga, ogromna tuga ... sve su to tek neke manifestacije nakon prekida veze (duge, trajne, jake, čvrste, obostrano izgrađene veze), manifestacije koje čovjek NE MOŽE svladati u nekom ... ajmo reći "normalnom" vremenu i na "normalan" način...
Nakon smrti bližnjeg, uglavnom se psiholozi slažu da je na ljestvici naj... stresova - prekid veze odmah iza, često u istom rangu s konačnim (smrt) gubitkom ljubljene(oga)
... utoliko... ni jedna molba nije suvišna, kao ni psovka, kao ni strašan krik...kao ni klečanje na koljenima...
... kad čovjek bude sposoban ponovno u sebi rasti, kad bude mogao ... pa i nakon pustih godina... ponovno u sebi osjetiti klicu nekoga novog života (bože moj koliko to ponekad dugo traje), tada će umjeti rasuđivati... i postavit će stvari na svoje mjesto, stvari, događaje, osjećaje i ljude iz svog života...
30.06.2005. u 17:42 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara