grofica01

Nestaneš svaki put kad te snovima dotaknem,i opet iznova na rubu tuge i radosti.Čudne su te stanice naše sjete.i vjerujem i ne,i volim te ili možda ne.Sve dok se ne dodirujemosve dok mi ne znaš ukus usana,i miris kose,puštam te.Ne odustajem.Naći ću tog dječaka u tebi,probudiću i onu posljednju iskru požude.Jednom kad bude sve a opet ništa ne bude,Jednom kad se umoriš od bježanja,zaspaćeš na mojim rukama.I pustićemo kiše da pjevaju,pisaćemo pjesme bez riječi i rime,sjetićeš se neke davne zime,i reći da sam tvoja ludica.Ona ista koja je čekala sve ove godine,samo jedno sneno svitanje,jedan čežnjiv pogled u daljine.Dok ti budem usnama tražila sve tajne puteve,tu negdje na tvojim ledjima...Ne budi me i ne reci mi da voliš me.Ljubav je ta lažna spoznaja Sebična i ranjiva.Ukradi mi osmjehe lažljive i sakrij u svoje dzepove...Ugnijezdi se u moje oči sanjive,i ostani tu do kraja vremena...zarobljen izmedju svijetova,u javi svog sna,tu na rubu mojih usana...