Early morning star

vjerovala sam da je to što ga volim dovoljno da se ne boji svijeta.
vjerovala sam da je to što sam uz njega dovoljno da ne zazire od ljudi.
vjerovala sam da ako mu pripadam da će se osjećati sigurnim.
vjerovala sam da ako vjerujem u njega da će i on vjerovati u sebe.
vjerovala sam da moji poljupci mogu zacijeliti njegove rane.
vjerovala sam da postoji svijet u kojem možemo biti jedno.
vjerovala sam da postoji vrijeme i način da budemo svoji.
vjerovala sam da će ća ga moja ljubav učiniti jakim, sigurnim i neranjivim.
 
.... a ništa od toga se nije dogodilo...
sada znam... sad s udaljenosti od 10 godina i nekoliko tisuća kilometara, uviđam da je njegova bol bila prejaka da bi znao živjeti bez nje.
 
bože... ima li još negdje u svemiru tako slatkih poljubaca?
 
 
 

jako lijepo :)