grofica01

Majka i dječak hodaju plažom. U jednom trenutku dječak upita: - Mama, kako se čuva ljubav? Mama ga pogleda i odgovori: - Zgrabi malo pijeska i stisni šaku... Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje. - Ali mama, pijesak mi bježi!!! - Znam, a sada otvori potpuno šaku... Dječak posluša, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana. - Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak! Nato majka, sa smješkom na licu, reče: - Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drži dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan... Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zaštićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste. - Eto kako se zadržava ljubav... Have a nice day!

Hm, zanimljivo razmišljanje, ali ako pijesak dobro namočiš vodom neće ti iscuriti iz ruke, a s njime ćeš moći graditi i kule.....:)) Ljubav treba svakodnevno močiti i zalijevati......

poučno svakako :-)

Ljubav se ne zaljeva jer od svakodnevnog zaljevanja može vrlo brzo sagnjeti...

Ne pretjerano...umjereno, ali često....

a šta je to danas umjereno...u životu?

Kako kome, nismo jednaki u svojim potrebama.....svakom cvijetu je potrebno različito dodavati vode, tako i ljubavi...ni jedna nije ista, svaka zahtijeva posebnu pažnju....ovisi o mnogim čimbenicima....

nitko od nas nije jednak ni u potrebama ni u bilo čemu...ali slični jesmo...u mnogočemu.

Sitnice nas razlikuju, ali i mala pukotina stvara veliki problem......ali ga filozofiramo......:)))

Zar ne bi trebali od drugih tražiti samo ono što i sami možemo dati?