APOKALIPSA-RAGNAROK-SMAK

Teta Beba je bila najpouzdaniji diler u gradu. I gotovo uvijek je imala robe. Krmci su znali da ona šljaka, ali joj ništa nisu mogli.
 
Ona je bila već pomalo starica s nekih pedeset plus, ali je izgledala još starije, valjda zbog burnog života, kojeg se nitko od njenih klijenata nije sjećao. Iza nje su stajale neke mrcine iz Zi Dži-a, i kad su joj lokalni čobani htjeli preuzet posao, prebilo ih na mrtvo, vozalo po gepeku i jebalo šipkama u dupe.
 
Teta Beba je radila uglavnom s horsom. Ranije je radila i s bombonima, ali otkad im je pala cijena, to joj se više ne da. Male marže sinko. Imala je jednostavan, ali učinkovit plan distribucije.
 
Svaki dan je šetala gradom sa svojim dobermanom po imenu Ćuko. Jedan dan u mjesecu, kad je imala robu (koja je bila vjerojatno u Ćukinom šupku) išla bi okolo po naseljima, parkovima, promenadom i pripremljene paketiće od po gram, dva i tri, lijepila selotejpom na čudna mjesta. Budući da u obzir nije dolazilo zapisivanje lokacija, niti ponavljanje istih, potrebno je bilo imati bujnu maštu i slonovsko pamćenje.
Teta Beba je u glavi imala svoje jedinice, dvojke i trojke, i znala je u svakom trenutku koliko robe joj stoji vani i gdje. Krmci su je zaskočili meleon puta, ali u njenom stanu, nikad nisu našli ništa. Pratili bi je dugo, danima, i svaki je dan pretresali, ali od robe ni H.
 
Šašavi bakutaner nije imao mobitel, što je znao biti problem. Na tvrdu žicu javljala se do 19:30, jer poslije početka Dnevnika, šljaka nije dolazila u obzir. To su znali svi njeni klijenti, čiji je broj bio stabilan. Uglavnom su to bili ozbiljniji ljudi, s pravim đankozama nije radila često, jer prave đankoze najčešće nisu imale love. A kod Tete Bebe se radilo na avans i nikako drugačije.
 
Tama pakira svog Golfa dvicu pedesetak metara od zgrade. Nije bilo mudro nasrat se ravno ispred ulaza. Lija se laganim hodom uputi prema zgradi. Kad je stigao do zgrade, otipka Teta Bebin broj.
 
-     Dobro veče, Teta Beba, Mladen je.
 
-         A ti si sine, hoćeš navratit kod mene?
 
-         Bio sam tu u prolazu, eto baš sam ispred Vaše zgrade, pa rekoh da Vam se javim. Evo stižem.
 
Popne se na drugi kat. Pozvoni. Otvori mu Teta Beba uz koju je stajao Ćuko.
 
-         Dva komada, tiho kaže Lija i pruži osam stoja.
 
-         Park Kralja Tomislava, treća klupa od Drave, kroz aleju Kestena. Na donjoj strani druge daske, uz desni rub.
 
Vrata se zatvore. Heroin je bio točno tamo gdje je Teta Beba rekla. Uvijek je bilo tako. U par navrata bi situacija propala, nešto bi se dogodilo, netko bi ga pronašao slučajno, ili bi paketić stradao od vlage. Teta Beba nije pravila pitanje. Poznavala je dobro svoje klijente i imala sposobnost prepoznati laž. Naravno, onaj koji uloži reklamaciju, dobije samo novu adresu; nikad lovu. Ako bi teta Beba skontala da je netko laže, jednostavno s njim više nije radila.
 
p.s. Imena ljudi ( i pasa) iz ove priče izmišljena su. Izmišljeno je još ponešto, ali što i koliko ovisi o percepciji čitatelja