Early morning star

nekad sam htjela biti tvoja.... nisi znao...
nekad sam htjela biti svoja.... dugo nisam znala kako...
i sad kad je vrijeme jedino na što mogu zasigurno računati bojim se njegovog protoka...
negdje u tom prostoru koji nas razdvaja, naše se duše, dok mi spavamo, isprepliću i poput nestašnih ptica cvrkuću astralnim prostorom.  
i tek ponekad osjetim tvoju blizinu, kao da mi stojiš iza leđa i čitaš ove redove i nakon svega osatej samo neizvjesnost protkana žaljenjem i čuđenjem.
i zato....
s vremena na vrijeme donesem odluku: neću više biti tvoja... ali opet budem. i budem... kao da ne znam bit svoja... :))
čudna je veza između svijeta tvog i mog... drži nas zajedno gomila dvosmislenosti i neodređenosti... u biti ničega... a tako puno toga...
kako si jednom rekao: tvoje mjesto u mom srcu je osigurano! i zato se ne bojim...