Moje bla bla

(...)saznanje o njemu i njegovu životu počelo je u meni rušiti mit o čovjeku za kojeg uvijek nađoh riječi opravdanja. A svako njegovo odlaženje shvatila sam kao dio njegove slobode koja mu pripada, vjerujući čvrsto u svoju ljubav prema njemu. Ako voli, vratit će se, drukčije ne može razmišljati srce čovjeka koji voli. Moja ljubav prema njemu je najveća tragedija koja me vodi nikamo i priječi mojoj duši da se otvori. Uvijek sam mu praštala, kako to čine samo kukavice i slabići. Zanosila sam se ljpotom rečenice: "Toliko voliš koliko možeš oprostiti." No shvatila sam da osobe koje nas vole ne daju mnogo prilika da im praštamo, jer ljubav koja se hrani samo jednostranim praštanjem nema dug vijek trajanja(...)

...I ti imaš samo 17 godina...svaka čast na zrelim razmišljanjima...!

Praštati je ljudski i treba praštati.
Ali i izvlačiti pouke iz života.

Drugi puta ćeš drugačije.

Uvjeren sam u to, jer stavove imaš.

A koliko taj čovjek ima godina..?
Ma daaj 17 godina i stavovi.. mislim, ej! Valjda je fulano za deset godina. Manekenko (sudeći po profilu), pa ne znaš ti što te sve čeka! Ne znam ni ja, nemam pojma ali tu gdje radim svakakve su misice i svaka neku svoju priču. A ovakvih kao ova gore bar nekoliko!

da, okej ti je razmisljanje, ful okej. mislim, vazno je tko sto prasta, al ipak, mene sve to podsjeca na ono pitanje nebalansiranosti i onu spiku o tom da u vezi 'netko uvijek voli vise' ...?

Bravo anna, sviđa mi se kako pišeš i kako razmišljaš