Ne zelim pricati o smislu

 
Sjedec tako
sasvim sam


al' ne sasvim
pozelim ti biti
plam
sto gori


tamo u tom (tvom) srcu
za mene (?)
i razgrce


i baca
svud te
sjene


u kojima te nalazim.
Tad znam,
i mislim


a zapravo
osjecam:
Odlazak s duznosti sanjaca svijeta,
nepopravljiva je steta
(nitko ne moze za vas odsanjati vas san)
pa se zapitam:
Nije li san isto tako naucen,
ekskluzivno pravo pojedinca dok ima sklopljene oci,
sanjaci svijeta vizionari su koji nas hrane,
one slabovjerne, no
gdje je tu mekoca, te naposljetku,
sto ako je san o mekoci, koliko cvrst biti?
i tada znam,
mozda ti se cini da mislim


ali zapravo
osjecam.
(To je valjda taj moj san?)
 
Zivot u iluzijama cesto samotan je zivot,
al' znajte,
ti dragi uradci vase maste
hrane bas iste one
(mene)


koji zbog njihovog postojanja
ostaju nataste.
(Tko li je od nas


dvoje
veci iluzionist:
jer, ja zivim svoj san,


volec' te
bas ovako
kako te.)