Take Me As I Am

 
Kao potez kista preko bila kucaš samnom
Naslanjam glavu na prozorsko okno
Tužno, duboko
Umire dan.
Zamišljam,
Odmičeš oblak,
Puštaš sunce u sobu
Umorna i tiha
Tonem u san.
Zamišljam,
Pokrivaš me i više se ne budim
ne ćudim se,
Ne bunim.
Ti znaš.

Pozdrav Julijeta :)

Ma nije valjda opet neka tuga :( ...pozdrav tebi Julijeta :)

pozdrav momci.. nije tuga... to je vrlo vesela pjesma...:)) vidiš Tee, moglo bi se od radosti i umrit da se ne primjeti...čitaj pažljivo:))

ja znam da uvijek treba pustit čovika da spava .. eto. to je zakon .. tako ako me nemaš s čim probudit ne budi..kako ja tebi tako ti meni...a ako imaš.. to je druga priča..:)) ( u ovoj On zna. ah, tko je taj što kao kist.. moram bit ozbiljna? ili?..)

Joj Julijeta, morat ću ti jednom uživo pojasnit' da ja stvarno nekad baš i ne razumujem što je pjesnik htio reći :) ...no vjerujem ti na riječ :)) ...pozdrav dragom društvu ;)

TJ ne samo pjesnika, zašto bi meni neko reko što je na slici..pa vidim!! :)) ili slušat prognoze .. koja je prognoza bila za ovo ljeto recimo.. ja kad kažem sutra sunčano, tako i bude :) e a sad pada kiša .. :)

eto na slici, čovk, žena, dekica.... ima i prozor neki, on eto radi poso, odmiće joj oblak, da ona more zaspat kako spada....i vidiš kako je lipo kuco, ništa ne gunđa:))

eh, kako je to lijepo.. stvarno.. ono imaginacija.. ja bi kucu..a bogme i kucu. s velikim vrtom i vinogradom. i jezerom.. idem to sad vidjet tamo, ispod dekice :)) puca ***

Bilo bi tužno bez snova i mašte :) ...laka vam noć... i slatko snivajte :)