Ne zelim pricati o smislu

cudis se, ne vidis sarene iskre u mojim ocima, ta zar je to cudno kad zhar treba pepelom zatrpat, crno i bijelo, kako ga ne bi sve te jesenje kise, ugasile i zar mislis da je lako gledat te tako, kad velis - nije vise bitno znas da boli, i ja ucim onda o sebi, odvec slicni, iste prepreke prekoracit, tesko je premda smo ondje vec bili, biti s drugima, svejedno jer nista nece rijesiti.
pffft...
(ispuhivanje malo. al covjeku dobro dodje)
 

zbilja se cudis? a vis tako ja tu postim u tisini, eh, da. a tako bih se sad posvadio s tobom, recimo, vratio ti milo za drago, mogu reci: kako cu ti vjerovati, kad sama sebi ne vjerujes... ;))