Ne zelim pricati o smislu

 
pa nema i nema. pa i jasno da nema ta tko bi fakin i nest mogo rec na ove prekokrasne i nadasve potrebite prolijeve mudrosti o kojima je ovdije rijec. nego ovak sad. pazite mudro i pazljivo: mrmlj, ovak, nego kaj nije blesavo da se ljudi zablesavo osjecaju tak a ono malo mi je sve to opet priglupo kad svedem stvari u svoj svjetonazor, mislim ajme, ma da fino je to mislit kako ces znat tko je i kako je i ovak i onak, a zast je to zapravo vazno znat? jer kako ces znat i tako sve te iste price, a mozda i je vazno al opet, uh kako li samo gusi a bilo bi i vrijeme ajme bilo bi.
aha, a mozda se more nekad izmislit nesta kao - kaj znas do sad znas. uhm.. jel je znanje vise drzi negoli strah. pitam se, a katkad je strah i ono od ceg se odricem vaznije od ostalog, i principe je lijepo moci ugibnot a mozda i nije al bi mozda ja bar volioi to nagovorit, ma bas me briga kaj mozda i vjerujem mislim da da al ne dira me to u ovom veri trenutku me fakin ne dira i iskreno i pri punoj svijesti priznajem da je ovo tak sve pretesko. mislim mogu ja, znam da ja mogu. kolko god hoces mogu. bojim se zapravo toga kako ce to tesko biti, znas i nema pomoca, i to ja znam ako ti i ne. jer ne zelim da bude. hoces li moc rec, pa nek ti je onda, ako ces bit tvrdoglav jer jesam o kako ne bismo samo znali jesam. edah. e i onda sad pri punoj svijesti i jasno moram izjavit nezadovoljstvo svoje unatoc svoj krasoti koje cu se prekomjerno drzat, jer jednostavno tako je to samnom, i onda ce to tako trajat i trajat i trajat i nisam s tim hepi ja bi jednostavno sad. i dosta. a ti ne bi jer ne znam nest, ma znam tocno filing, koji je uvijek isti i mozda nikad zapravo i nece bit drukciji, pa cemo naposljetku se valda i umirit budes li smogla volje, i uvjerila se, jer je meni tesko se uvjerit sasvim. no kaj sam ono htio rec, da tesko mi se uvjerit, aha, znam koji filing: jedan je kao ja bi i tako, al ne mogu ti bit prisna jer nisam jer imam tolko nerasciscenog, a drugi je kao nerascisceno koje se gomila, i koje stoji i kad ga pogledamo tako kako stoji i paralelni svjetovi o jebolite gluposti, daklem nerascisceno se nagomilalo, i onda kad ga sretnes negdje u svijesti svojoj, onda se to cini stvarno a ovo nestvarno, o ajme da, znam, cini se nestvarno sasvim, i koliko otvorenosti, zapravo nikoliko, jer smo stalno skriveni i na sigurnom, distanca, i kako lose podnosimo kritike, naravno, a nekako se mozda katkad i osjetis da imam volje za tim, kritizirat. nemam al ce doc, mislis, a i ja se dosad mogu toga strasiti, i onda jos ta cinjenica ti veli da nek nemoj odi proc idi dalje jer znas svoju reakciju na to koja nikako nije ona koju smo htjeli i statuskvo je bolji, ubicesmemajketi. hehe vec vidim vrli altruizam koji ja ne mogu dat da bude, i ne mogu nek mi sude vjesala i vesla da sam siso ne mogu: kao uvjeri me da ti je dosta sveg pa nek idemo u tisine svako svoje jer je to jedino moguce vidim jebeni i vrli altruizam takve vrste tvoj, a jel bi ti to htjela da ti tkogod cini. ja ne bih, to je ono kad osjetis gvalju zbog tudje gvalje, i kako onda mislim, te zasto onda zelja za kritiziranjem, ta moja i koje je sasvim razvidna, na cem kritizirat, odrezat cu si jebeni jezik idem popit nesto, htio bi te cut.
nego, gdje smo ono stali, okej, bas me briga sve o tvojem statusu, i sve me bas sve me bas briga, ovaj tu stvar me tako gusi to da nemremo pricat sve ostalo je podlozno upitnicima, zapravo i nije al onda se opet vratimmo na ono, i ovo, i sve to tu: nisi odgovoran za drugog, drugi je sam ucinio to sebi, svojim izborima. eto to je mozda vrhunski altruizam koji si idem usadit u glavu, da evo nisi pobogu i zasto kriviti tebe, kad sam ja to cinio svojim cinima. eto tako sad. dobro je ipak pricat, makar mozda i nasamo. evo, da, meni je valjda tako dobro doslo, pa se malo zelio dokazivat, malo igrat, i valjda mi je fakat trebalo. sve to. valjda je. al opet, treba mi i ta prica, znas da mi treba. hm. hm. hm. ujmeeeeee.... raspekmezio sam se sad. de mi ta usta, idemo disat malo skup.
 

o fak pike, a bas mi je bio lijep komentar. i ovo mi je drugi put danas. kako onda se ne osjetit malo priglupo :(((((

htio sam ti odgovorit: ovo je bojim se tek naznaka onog sto nas ceka za koji dan... uh, onda cemo tek vidit.

bježim. imaju mi ovakvi tekstovi čudan utjecaj, valjda sam sugestibilan...dakle, klik natrag na moj MS glosar, na playlisti potražim "Straighten up and fly right", dignem kragnu i....

ajme rosse pa znamo da nemrem tako, znamo da nemremo... ajte, sutra mozete citavat dalje.

a e