Ne zelim pricati o smislu

 
meni to nije vazno. a opet, polozaji su nam razliciti. ti znas, ja ne znam. pa je onda i logicno da su zakljucci, i pogledi razliciti. ja sam zivio zatvorenih okaca, ti si razmisljala. nakraju, mozes me uvjeravat, i to je sve kaj mozemo jedno drugom radit. nije bas bog-zna-kaj?!
ja velim, osjecam to i to, a ti ces, ali ne za mene. i tako dalje. kao da je ikad ista bilo uistinu razlicito, _meni_ .
 

Nemreš virtualno voljeti nekog kog nisi nikad sreo, popipao, osjetio, vidio mu oči progovorio. Nikako nemreš. Ako možeš tad si lud jer voliš svoju zamišljenu sliku o toj osobi jer ni ne znaš tko je ta osoba. Mogu te ponijeti nečije lijepe riječi nečiji stihovi čak i glas preko telefona, ali tek kad sretneš tu osobu, tek tada znaš ima li tu nečeg ili nema! Sve ostalo je sranje.

hehe lotario, inverzno je problem: ona zna da ja nju volim jer smo se ponjuskali, ali ne vjeruje da ju volim jer joj volim ...karakter? svjetonazor? nesto vec.

znat ces... znat ces sigurno... osjeti se, pouzdano ;))

Kak god zemeš to ti je sranje.

pa, i treba to netko izist ;))) ma polako lotare, korak po korak.

odeš i vratiš se provjerit za 20 let. ak je nesretna postoje šanse da te voljela. na kraju krajeva, za 20 let je moš komotno drito pitat, svi razlozi za izmotavanja su davno za vama... ;)

pike... nikad ne reci nikad ... mozda.