Me myself & I

Ima dana kad si down, misliš sam si, nikome važan, poseban, posebno malo potreban njemu.A onda jedan sivi kišni depresivni ponedjeljak dobije boju..Postoji onaj netko, odozgora vidi te malog snuždenog kako čučiš, cviliš, gotov.. Dokaže ti da si vrijedan, bitan, sjajan, poseban..Hvala mu na prijateljima...
Jedan neobavezni ponedjeljak, krivi sms, frend kojeg dugo ne vidim, tipkamo se, vrijeme ide, i konačno ja mu se potužim: ne mogu više pisati, kažem, nisam sjajno raspoložena i ne mogu više glumiti smješak, javi se opet, pogodi me smsom, i bit ću rado tvoja "dizalica", ne želim izgubiti i ono malo respekta kojeg imaš prema meni.....Ajd ne pizdi i reci di hoćeš na kavu ?..
Dogovor u sekundi, krenulo nas druženje, ajde nek dođe i ona, gdje ćemo, konoba, ležerni ručak, vino i rijetko dobar fluid, smijeh, život u pozitivi..
Dragi moji, nismo sami definitivno.Ima ljudi koji koji nas vole i cijene, kojima smo posebni, a ne žele nas odvući u krevet, ne lažu, ne muljaju, ne skrivaju svoj respekt prema našem bolu i nama, ne zaboravljaju naše uspone, drže nas dok padamo, vole nas jer smo to baš mi.
Hvala je premalo za reć. Moje je srce danas veliko i hrabro radi Vas.
Volim vas...