Ne zelim pricati o smislu

(take2)
 
gledao sam vodio sam mali rat, zvali smo ga ratic,
u rovovima, ispod zvijezda lezala je sama,
prekrila tama cemprese i shash,
o suzama danas sutim, sve ih moje znas,
no ne vjerujes im
samosazalijevanje razgrnuto kao dim,
nudim, ne samo svoje, tvoje drmam, grizem,
budim.
 
mali je ratic lezao u bari, cudno su se ljeskale te
zvijezde su padale, neobicno slagale su se stvari
oko njeg,
napuknut stjeg, ne na pola koplja,
nozicama toplim otapali su snijeg,
i tapkali put za poslije, a poslije
je onda jednom pao grom,
u jezercetu tom nacinio nemir,
poremetio odraz, uznemirio svemir,
bar se govornik tako ufa,
molekule su se onda svile jedna s drugom,
rastale s jednotom, veselo i nikako s tugom,
uvile se u omotac, kao detergent sto ih cisti,
a zapravo ovija ih 
i stiti,
uparile se u strukturu po dvije,
i tako je stanica
pocela biti.