Njoj....
Ti koja imaš nevinije ruke od mojih i koja si mudra kao bezbrižnost. Ti koja umiješ s njegov čela čitati bolje od mene njegovu samoću i koja otklanjaš spore sjenke kolebanja s njegova lica, kao što proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom…Ako tvoj zagrljaj hrabri srce a tvoja bedra zaustavljaju bol, ako je tvoje ime počinak njegovim mislima, i noć tvojeg glasa voćnjak još ne dodirnut olujama… Onda ostani pored njega i budi pobožnija od sviju koje su ga ljubile prije tebe. Boj se jeka što se približuju nedužnim posteljama ljubavi.I budi blaga njegovu snu pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huči… Šeći njegovim žalom. Neka te susreću ožalošćene pliskavica. Tumaraj njegovom šumom, prijazni gušteri neće ti učiniti zla, i žedne zmije koje ja ukrotih pred tobom će biti ponizne. Neka ti pjevaju ptice koje je
ogrijah u noćima oštrih mrazova, neka te miluje dječak kojega zaštitih od uhoda na pustom drumu, neka ti miriši cvijeće koje ja zalivah svojim suzama. Ja ne dočekah najljepše doba njegove muškosti, njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustošili pogledi goniča stoke i pohlepnih razbojnika. Ja nikad neću voditi za ruke njegovu djecu i priče koje za njih pripremih možda ću ispričati malim, ubogim medvjedima ostavljenim u tamnoj šumi. Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, budi blaga njegovu snu koji je ostao bezazlen. Ali mi dopusti da vidim njegovo lice, dok na njega budu silazile nepoznate godine. I reci mi katkad nešto o njemu. Da ne moram pitati strance koji mi se čude i susjede koji žale moju strpljivost… TI KOJA IMAŠ RUKE NEVINIJE OD MOJIH, OSTANI KOD NJEGOVA UZGLAVLJA I BUDI BLAGA NJEGOVU SNU…
23.07.2005. u 15:03 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar