...samo za tebe...
...bilo je to obično srpanjsko jutro...ljetno, u vrijeme kad smo još znali razlučiti godišnja doba...počelo je veselo i razigrano sa prohtjevima razbuđene dječice...
...i onda se oglasio telefon...reskim, jakim zvonom koji se uopće nije uklapao u scenario naših planova...iz slušalice se samo čuo daleki glas oca i zauvijek urezane riječi u moju svijest "NEMA GA VIŠE"...slušalica je pala...a oko mene je zavladala tišina...
...i danas sam, kao i svih ovih godina, iskopčala telefon...ne želim da zazvoni...ne želim da probudi tišinu mojih misli...mojih sjećanja...želja i nadanja...
...i danas si opet samnom...kao i sve ove godine...ali više...jače snažnije...
...i danas mi opet neizmjerno nedostaješ...
...voljela sam te...volim te...i voljet ću te uvijek...
26.07.2005. u 10:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara