jeza
Vlak. Ću-ću. Udobno smješten, preko dvije sjedalice, proučavao sam jednu bananu. Na njoj je, osim BONITA, još svašta nešto pisalo i crtalo. Rebus neki. Ne idu mi rebusi. Odložio sam rebus u torbu i odlučio o tome razmislit nešto kasnije, dok se budemo vozili.
Vagon je bio pun preplanulih ljudi s velikim torbama koji su mirišali na Dalmaciju. Pomislio sam, sigurno će pored mene sjest neko, tko ima sobom novine neke, il strip još bolje. Il ništa, al je bio na moru, pa ću ga pitat kak mu je bilo.
Ništa od toga. Do mene je došla neka bakica. I da kak nema gdje stavit svoju torbu, jel bi se ja htio pomaknut do prozora, a da ona sjedne do prolaza, jer da štajaznam zašto…
Baka je obukla džamper i izvukla neku deku i pokrila se istom. Okrenula se prema meni i rekla:
- Nate, prošli sam put sjedila pored klime, pa sam se sva smrznula.
- Paaa, da, hm, osjetljivi ste. Treba se pazit.
- Ah, starost.
Neki tip, blizu nas, izvukao je debelu knjižurinu na kojoj je pisalo OTOMAN EMPIRE. Rado bih mu mrknuo tu knjigu na jedno dva sata, kako bi stvorio petstoljetnu distancu između sebe i suputnice. But, to na avail. Lik je spremno zgrabio knjižurinu i zadubio se u text. Mora da je zanimljivo, pomislio sam, a kako i ne bi, jer naš je vlakić već prolazio nekadašnjim rubnim područjima otomanskog imperija.
Baka je bila neumoljiva.
- Recite, pa što se to događa kod vas u Osijeku?
- (samo to ne). Ništa gospođo. Kod nas se vrlo malo toga događa.
- Pa znate, Glavaš i to sve skupa.
- Znam Glavaša i to sve skupa.
- I što će bit, što vi mislite?
- (pravio sam se da razmišljam) Pa il će ga optužit, ili neće. Pa će ga il uhapsit, ili ostavit na slobodi.
- I ja tako mislim.
Vidio sam da će mi baka sludit um, pa sam se ustao i otišao u odjeljak za pušače. Razmišljao sam tamo o Duhu monsunske šume. I bio mu zahvalan. Da njega nije bilo, tko zna kako bi sve završilo. Vjerojatno jutros NE BI doručkovao. Ako se ikad nađete u potpunom mraku, okruženi raznim reptilima i gamzovima i drugim nokturnim životinjama koje baj d vej, uopće ne vidite, nego tek nazirete njihove siluete, znajte da je Duh vrlo blizu. Mogao bi vam se prišuljati. Mogli bi i osjetit njegov dah na svom vratu, a on bi mogao tiho reći:
- Ajde, uđi malo….
Pripazite. Ako vam se to dogodi, stvari više nikada neće biti iste.
01.08.2005. u 8:57 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
nisi normalan.
Autor: kolajah | 01.08.2005. u 9:03 | opcije
bolestan si. ..hihiih...popij čaj s peći:DDD
Autor: kolajah | 01.08.2005. u 9:03 | opcije
kolajah, ti si običan klinjo. I što uopće čitaš? Ovo je samo za odrasle
Autor: tantralover | 01.08.2005. u 9:06 | opcije
blog, aj bas. mnogo mi je dobar taj nick tvoj. ja sam razmisljala o promjeni. mislim, nicka:) "kolajowski"? nekako zadnje vrijeme spontano stavljam "-owske" na korijene imena ljudi mi znanih.
Autor: kolajah | 01.08.2005. u 9:12 | opcije