Sutra je novi dan

Without change, something sleeps inside us, and seldom awakens. Frank Herbert
Sjedeći u centru grada na kavi, uhvatio sam prije par dana razgovor dvije djevojke koje su pričale o frizurama. Iako je sama tema razgovora meni, kao više-manje prosječnom muškarcu kojem frizura koju nosi ne predstavlja neku preokupaciju, bila dosadna, razgovor u kojem se minuciozno opisivao tretman svake vlasi kose me pomalo zabavljao. No sam kraj razgovora je bio vrhunac, naime jedna od djevojaka je hvaleći svog frizera zaključila 'nije da te samo ošiša, on te potpuno promijeni, jer kad izađeš iz njegovog salona, potpuno si druga osoba'....Pa, ne, nisam se okrenuo i upitao djevojku zar je toliko očajna u životu da postane netko drugi? Misli li stvarno da će njena frizura promijeniti njen život? Ako je to tako, zašto odluku o svom životu stavlja u ruke frizera?
Ljudi koji žude za promjenom umjesto da uhvate uzde svog života čvrsto u ruke i najčešće naprave radikalan zaokret, radije i češće promjene frizuru u nadi da će postati zgodniji, mlađi, privlačniji, netko drugi...Kao da im stvarno nova frizura može pomoći u rješavanju ozbiljnih životnih problema ili riješiti neke njihove druge nedostatke.
Pretpostavljam da se svakom od nas sviđa promjena, svatko od nas povremeno poželi biti netko drugi, pobjeći iz svojih cipela i promjenom nečeg kao što je stil odijevanja ili frizura postati netko drugi. Kako bi bilo lagano doći u salon ili trgovinu i kupiti kvalitete koje bi željeli da posjedujemo, jednostavno naručiti, odabrati i zatim izbrisati ili dodati. Jedna djevojka opisala mi je svoje iskustvo nakon tetoviranja:'Mislila sam da kad stavim tetovažu da ću postati drugačija, čvrsta, opasna, no ostala sam ista, krhka djevojka', još se sjećam kako je imala tužan prizvuk u glasu u tom trenutku. Možda je baš salon za tetoviranje bolji primjer za ovu priču, tetovaža je dio nas za razliku od odjeće, a trajnija je od nove frizure. Svojedobno sam u salonu za tetovažu upoznao djevojku koja je došla na tetoviranje, upravo nakon što se posvađala i prekinula s dečkom. Pričala mi je o tome kako će napraviti tetovažu kao dar sebi, nešto što će je ojačati.
Izgleda da promjenama sebe u biti nadopunjujemo praznine koje su tu postojale prije i isprobavajući novu odjeću ili frizuru prolazimo kroz faze, postajemo netko drugi, dok ne nađemo sebe ili se jednostavno ne umorimo od promjena. Ne znam za vas, ali utorkom, petkom i subotom sam uglavnom zadovoljan sobom...

super stari, vidim i ti čitaš Cosmopolitan :)

U pravu si...

ej, Sigi, a nije ti palo na pamet da kad je tetovirana mala ono o promjeni karaktera rekla to u njezinom glasu nije bila tuga što se nije pretvorila u neku tough girl, već pozitivno iznenađenje, veselo isticanje činjenice da, mada će mnogi svašta pomisliti kad čuju riječ "tetovaža", je to ipak i dalje samo mala, bezopasna, krhka (a neki bi rekli i slatka) ona?