Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Na otoku moje duše sreli su se neki titraji pa uzbunili novootkriveni osjećaj, što je nastao usred procesa obnove bića. Šetala sam Gornjim gradom, kad je titraj prišao bliže srcu i osjetih preskočene ritmove, koji su bili mali poput mrava, ali čekajući skromno da dođu na red. Pamtim li te prve titraje, komuniciram li s njima? Ne znam. Ne sjećam se više kako izgledaju, kako djeluju, kakve poruke nose. Hodat ću uz rijeku jednog dana, kao što sam to nekada i znam....sjećanje na njih će se vratiti. Zaboravimo često na sebe, počinjemo živjeti neke druge živote, a one naše male titraje zaboravimo i potisnemo ih. No... oni su uvijek u nama, mirni ... čekaju da ih se sjetimo. Ako ih se dugo vremena ne sjetimo, počinju se oglašavati, počinju dozivati, žele nam se javiti. Što su ti titraji? To smo mi.... onakvi kakvi smo došli i onakvi kakvi ćemo jednog dana u sekundi otići. To je život. Život što se objavljuje u svakoj svojoj ljepoti, u svakoj mjeri, u svakoj sekundi. Prijatelji koji su davno otišli iz naših života, odjednom se javljaju... i te vječne teme, koje su uvijek vječne ponovo se objavljuju. Zato... hvala vam, moji titraji, što ste me podsjetili da poslušam vaše strepnje i da se vratim po neke odgovore u vaše odaje.

kad zatitra srce..i..kad rijeci grade hramove van dosega samoce..znaj da sreca se gnjezdi u njedrima tvoje duse..:))) ljep pozdrav

hvala sto lijepo pises

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr