timeo danaos et dona ferentis

 

Savski vjetrovi srece
mjeseceve zrake nose
dok ..poljubce eto kradem
jednoj zeni..plave kose
dok talase s vida gubim
tisina nad rijekom nasta
tu zenu ja strasno ljubim
pod krosnjom staroga hrasta
ljubio je dok mjesec je sjao
svoje zrake sirio je tisucama boja
ljubio je....a dobro sam znao
da nikada vise...nece biti moja
kraj drveta dok je ljubih strasno
istinu mi rece s sjetom i tugom
prosaputa tiho ali jasno
kako snovi njeni...pripadaju drugom
utihnuse talasi..sakrile se zvijezde
brodovi rijekom...prestali da plove
a oblaci nebom vise ne jezde
razlili se snovi niz Savine vode
sjecam se ...plave Savske vode
i obale njene
zauvjek u srcu...nosim
sve te misli ..divne zene
sada gledam..kako mjesec putuje kroz prostranstvo
slusam kako smiju se zvijezde i kako sapucu trave.....
o..nesretnoj ljubavi maloga pjesnika....
i prekrasne.... djevojke plave...
 
                                         ........Franjo

lijepa je:))))))))))))zaista:))))))

pa bila je ljepa cura normalno da napisem i ljepu pijesmu..-)

znas..ponekad dosadim sam sebi pa pjesmama prijatelja popunim neke nedostatke svoje inspiracije..pa dok mi ne krene novo nanovo..ah di mi je kraj:)))

nebi bas rekao ..kakvih mi se sve ovdi javi ..porukama ..cudi me da sam jos tu...:)

ja pisem cisto iz razloga zadovoljstva...to me na neki nacin cini sretnim.. svaki covijek na svijetu ima svoje proklestvo ..koje ga prati....poezija je moje proklestvo a njega se nemogu rijesiti i odreci ma sto drugi rekli ili mislili o svemu tome.. ali ponekad sam u fazi razmisljanja i osjecanja ..tako da me znaju smetati neke plitke ili cak grube rijeci ovdje na iskrici...