original

    Svi mi,oni ili bilo koji volimo ljudske vrline,i samo gledamo njih kao nešto primarno,najbitnije,onaj X faktor koji čini osobu...vrline.Osobno,a znam da se neče ljudi složit sa mnom,volim nepravilnosti,one rubove koje trebaš zagladiti i oblikovati po sebi,doraditi da bi ta osoba bila savršena u tvojim očima...mane.Da baš one čine osobu posebnom,zanimljivom,savršeno ne postoji,nikad nije postojalo,a to znači ako je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku,da i Bog ima mane i da griješi ponekada.(Sad ću ja sebe:)) Jedna od mojih največih mana je ta šta odlično smišljam pakosti,ali ih rijetko sprovodim u djela.Trebao bih,ali su tako genijalne,da ne želim da mi netko digne dobru foru...ostavljam ih u sebi,prešućujem kad treba...savršeno se služim nekim dijelovima svog bića:)

Postoji izreka koja govori da nijedna vrlina nije vrlina sama po sebi nego je tek odolijevanje iskušenju čini vrlinom. Ako mislim da sam po naravi hrabra to ne znači ništa. Hrabrost se testira kada se suoči sa strahom. Mislim da to vrijedi za sve vrline. A mane su samo vrline u izgradnji.