A sto bi bilo kad bi bilo...

....dosadna kisa pada vec mjesecima. Ne izlazim osim u slucajevima krajnje nuzde. Eto kao prije desetak dana kad sam susjedu s visih katova (tko je reko da nije dobro zivjeti na visim katovima?) prodao mahovinu i plijesean ostruganu sa zidova. Kaze da mu je dobra kao zacin u mjesavini kucne marice. Jebote raste ko luda u njegovom brlogu na petnaestom. Kakvi hidroponicki vrtovi kakve agrotehnicke mjere...
Vrtim kanale na dosadnom tv-eu. Dosadni kanali, dosadni program, njadosadnija emisija - vremenska prognoza, danima tjednima izvjestaj o litrama po kvadratnom metru, kilometru , glavi stanovnika, vise ne izvijestavaju o poplavama i srusenim branama - nije vijest da pada kisa vec je vijest da u ormaru imas suhu kosulju.
Stojim pred velikim ogledalom i sa zanimanjem se promatram. Rukom prelazim preko rebara (ma kurac rebra - naslage speka koje su moji zubi natukli - danas imaju u ovoj sivoj vlazi ucinak ko tuljanovo salo, cuvaju mi toplinu i lakse klizim kroz pljusak), pa iza uha. Primjecujem da cudne plocaste nakupine sa laktova sve vise napreduju po tijelu.  Pitam se dali je to poceo konacni stadij metamorfoze? Otpuhujem zadnji dim susjedove marice gasim pikavac u akvariju gledajuci zadnju ribicu. Sline mi cure. Mislim da je to to. Otkazacu kod pedikera dogovoreno uklanjanje plivacih kozica medju noznim prstima. Nema smisla.....

ajd, ovo može proći iako je prilično
degutantno.... (bar nisi pisao o karijesu i i
zadahu koji se ljepi na plijesan i mahovinu i daje
dodatni štih ustajalosti, učmalosti, memljivosti,
beznađu,...ičemusvene života- tvoga naravno!)

... :))).... uživaj!

Plivaj sine polivaj, blizu je Bolivija :))