Kroz istinu sutnje....
Znam..divis se liku...
razmisljas..dali da se javis..
kako da zapocnes spiku....
ramenima slezes..grimase pravis..
dali da mu posaljes svoju sliku..
niko nezna..nikad nece znati...
zasto usamljene..losa sreca prati....
jasno je da mladost..nece da se vrati.
a svoje srce..tesko je..nekom drugom dati..
a lome te rijeci..
kao olujni vjetar more.....
sama pokusavas prijeci..
granice...u sam osvit zore
iako to..tugu ne ljeci
koracas hrabro..nadas se sreci
istina je..neznas...sto te tamo ceka
mozda sve naj..sve sto sanjas..
ili samo prolazna sudbina neka..
koracas dalje..o tanke niti se oslanjas..
u daljini..naziru se vrhovi..
tebi ..nepoznata svijeta..
ulazis..klizis pustinjom stvarnosti..
prisjecas se..nekih prijasnjih ljeta
iako sada vise to nije od vaznosti..
gledas siluetu..koja te ceka..
pitas se jel stvarna..vrijedi li sav taj trud..
dolazi li vrijeme ljubavi ili sve je to uzalud..
. ......Franjo
13.08.2005. u 21:04 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar