191. je - suncokret
- Pet kuna, kaže žena na placu. Nisam ga kupila, imala sam pune ruke vrećica, nekako je bilo nespretno kupiti taj suncokret. Ali, ponijela sam ga sobom, prekrasnog, ponosnog, cijelog od sunčeve boje i od života. Cvijet kojeg ne uspijevam zaboraviti.
Kad dođeš, kad napokon dođeš poslije svih snjegova i kiša, donesi mi ga. U ruci i u oku, dragi.
Jer, samo s tobom sam takva: prekrasna i ponosna. Sva od sunčeve boje i od života.
Možda zato ni tebe ne uspijevam zaboraviti.
18.08.2005. u 14:30 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara