Moždane bljezgarije

Nakon dana provedenog kod oca(točnije pola dana..sve bi ostalo  bilo previše) moje se starije dijete vratilo kući.Bivši... po običaju ima koju kapljicu previše "vriti",a moj je sin nekako usplahiren.Nije zbog tatinog alkohola jer to je stanje normalno,čak mi govori da sjednem jer se nešto dogodilo(citiram bivšeg : "Imali smo sranje").Brzim pogledom temeljito prelazim preko djeteta...zjenice?..ne nisu proširene,noge?..ruke?...nije slomljeno..normalno stoji..nema bolan izraz lica...sudar?...crne misli lete glavom,oči traže vizualni dokaz nečega...bilo čega....Ne vidim ništa.Bivši ponavlja da sjednem(u meni lagana panika)..
Sjela sam i priča počinje(točnije rekonstrukcija današnjeg dana).Bivši počinje...Znaš danas smo bili u "birtiji" tam' gore kod mene(tamo gdje mali igra pikado) i našem je sinu "neki lik"(inaće poznajem tog tipa) opalio šamar.Uglavnom,malome..bla..bla..bla...nije niš',pozval sam policiju,sve su zapisali i to je to...bla..bla..bla...
Ja sjedim,slušam i kipim..bijesna sam toliko da se bijes može opipati...nisam bijesna na bivšeg zato što su bili tamo jer lokal je čisto o.k(danju),klinci igraju pikado dok odrasli "u miru" piju kavu...nisam ljuta zato što je "pod gasom" ..iskreno ,navikla sam...nisam bijesna zbog mnogo stvare koje su rezultirale tom događaju...nisam...
ALI sam bijesna zbog činjenice da bivši(inače galamđija i strašno jak na jeziku)nije polomio sve kosti tom "ljudskom izmetu" koji si dozvoljava da udara djece i jo k'tome tuđu djecu..točnije mog sina...LJUTA SAM..odvratno sam ljuta...ne čujem više ni razložna objašnjenja bivšeg i sadašnjeg ,kako ke taj smireni potez bio najisoravnije rješenje..kako to treba riješiti po zakonu..kako će njega policija bla..bla..bla...
Oni objašnjavaju...i objašnjavaju...ne čujem..samo tražim podatke,točnije ime i prezime,jer to mi je dovoljno...kipim od bijesa..kroz glavu mi prolaze sve godine života koje je moje dijete provelo u bolnicama noseći se sa groznom bolešću..svih neizvjesnosti njegovih kriza,straha od razgovora sa liječnicima...godine lete u sekundi...i sada nakon 11 godina napokon smo na tragu kakvom-takvom poboljšanju(nesmijem se veseliti jer svaki puta kad se ponadam slijedi gadno razočaranje)..nađe se neki kreten koji si daje za pravo da šuta moje dijete...
Da stvar bude gora..najprije je taj poprilično alkoholizirani kreten "žicao" mog sina novce...mali mu naravno nije dao...zatim je pitao gdje mu je otac(to mi je sve mali ispričao poprilično potresen) i onda ga je ošamario i počeo ga naguravati...na to je ušao bivši i navodno počeo galamiti..GALAMITI??? ..Kakva galama...isti tren sam mu za vratom..Bivši objašnjava da je tip citiram:"sjeban"..navodno mu je otac za vrijeme domovinskog rata zbrisao u Srbiju(ko' mu kriv..tko ga je tjerao iz Zagreba? )...on je navodno bio u gardi(valjda da dokaže stranu) pa je ranjen ,a uz to obolio o PTSP-a...itd..itd...
Zaključak(moj osobni)..boli me (ono što nemam) za to gdje je njegov otac i što je on po nacionalnosti...isto me tako zaboli za njegov PTSP-i jer mi je lagano pun(opet onaj kojeg nemam) bolesnih od PTSP-a..kada smo već kod toga,pola Hrvatske je bolesno od PTSP-a ili se barem bore za mirovinu na tim temeljima...JA SAM LJUTA...odvratno sam ljuta i želim mu iščupati grkljan...znam da to nije u skladu sa učenjem katoličke crkve ali tako se osječam.
Jesam li monstrum?

jesi. ali u tome ničeg pogrešnog nema. i trebaš biti.

...sorry na greškama ali sam toliko ljuta da ni pisati ne mogu kako spada....

ne branim lika jer to ne zaslužuje. ali, ne zaslužuje ni biti nazvan muškarcem, samo je rođen s pogrešnim atributom među nogama...što ga i dalje ne čini muškarcem u punom smislu te riječi. to ti ne daje pravo blatiti one koji to jesu, luna.

osobno...žao mi je djeteta koje je to danas proživjelo.

...gazda,nemoj zamjeriti našoj luni...vjerujem da joj trenutno svi muški idu na živce...heb'ga draga...znam kako ti je...pusa velika tebi i drž'se :-)))

zamjeram joj. kao i bilo kom drugom tko me nepravedno optuži.

kao i svakom tko me optuži.

jesi.

citirat ću te:" samo...muško :) jasno? :)"

je li potrebno reći da se smatram muškarcem?

nezasluženo prozvanim. da to prihvatim kao ispriku muškom rodu?

...bem vas..na sekundu me nema,a vi odmah hrvanje u blatu opalite :-))

jedno je pitanje kako se osjećaš, a drugo što učiniti. ako pribran i smiren sutra odlučiš da želiš polomiti dotičnog, treba razmisliti kako. ljudi su lomljivi. bi li veče bilo manje gadno da ti je muž spremio grlić od boce u vrat dotičnog tipa?

neee. ništa tome slično, samo otvoren dijalog u kome ja još uvijek čekam odgovor na posljednje pitanje...

pogrešno definiraš muškarca. samo je to u pitanju. ali ok, možda (od tebe) očekujem previše...

noć svima, bye...

..znam slamcice..tako mi je cijeli život...mazga koja najviše vuče i svo smeće sama čisti...:-((...

..pike..ovako iskreno...da sam ja bila tamo ja bi mu iščupala grkljan ili on meni,ali znam da bi bilo gadno...znam da nije u redu ali iskreno smatram da treba uzeti stvar u svoje ruke, jer smo svaki dan svjesni situacija u kojima zločesti dečki/dečkice rade što hoće i nitko im ništa ne može, dok mi ostali koji poštujemo slovo zakona najebemo za svaku sitnicu....prije 3 god.mi je neki idiot kroz prozor auta gurnuo pištolj i to samo zato što je bio u PTSP-i điru i ja sam mu se našla na cesti...Tih mi je sranja dosta.