Koliko je zivahno nalik zivome (4)
Bojao sam se tog kud ides jer nisam znao zoves li to neizvjesnoscu. Vidio sam strah i bojao se da je to vjerojatno zrcalo mojeg. Jesi li to bila zapravo ti, ili su uloge bile obrnute, uistinu nije vazno. Osvjestavanje, taj kristal obecanja ciju smo ostvarivost drzali vazda upitnom osvijetljavao nam je put. Cutio se zadah sumnje. Odlucio sam tada ponovno kao i uvijek dozvati tvoju sliku jos jednom u svoje misli. Bila je prekrivena mnogim i raznim slojevima bez posebnih oznaka. Znao sam da smo ostavili tijela, vec davno. Ova moja eksplozija vise nikog nije mogla uznemiriti, prije vec samo suprotno. Otvorio sam one zelene salaporke i glasno uzvikivao tvoje ime. Ostalo je odzvanjati u dubini, suplje se odbijalo o stijenke lubanje.
19.08.2005. u 11:45 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara