Ne zelim pricati o smislu

 
O, da, zar je gubitak ikako moguc, ukoliko ga se moze opisati? Halapljivo smo se znali hraniti naslanjajuci tornjeve pod kojima vise nitko nije odavao pocast duhovima predaka, a zaborav temelja, gradnja bez sna, bilo je to ili a) gomilanje sebicnih emocija i snova ili b) moglo se to nazvati i strahom od tog puta, prepustenost Levijatanu iz koje uzmaka nije znalo biti, znali bi se skriti katkad u neki zagrljaj u kojem je, u trenucima u kojima smo cutjeli ljubav, tako ih se s pravom moglo nazvati, a u tim trenucima zaborav jurisa u propast nije bio zatvaranje ociju, tada, i samo tada, stvarali smo bezvremene oblake, zatvorene opne bezvremenosti, i zbog tog, zbog njih je vrijedilo.