Bori se...
Dani prolaze, ja na koljenima klečim i molim...
molim Njega, da ti da snagu...
molim, da da meni moč...
da ustanem i obrišem suze bola zbog gubitka tvoje snage.
Ljudi me gledaju kao, da ču svaki tren se slomiti...
neču...
ne mogu...
kad pokušam sklopiti oči tvoj me smjeh miluje...
osječam tvoj dodir kao što ga nisam nikada pre...
tvoja milina...
sva tvoja snaga...
tko je može izbrisati?
Telefon je postao moj najgori neprijatelj.
Svaki put kad zazvoni...kao da me netko nožem reže...nadam se da nije vjest..
vjest o tebi...
iako sam spremna...nisam...
bori se...
ne predaj se...
uzmi moju moč i poleti...
21.08.2005. u 20:13 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar