ljepotamisli Ja :)© [2002 - Ljubav riječi] [2006: ZIDNE NOVINE OgaOga

Između osobnog 'sviđanja' i 'nesviđanja' slobodan čovijek će uvijek braniti SLOBODU, a neslobodan čovijek će braniti 'društveni moral'.

Lijepo Misli generacijo online.
:))

nisam slobodna, ali bas me briga za "drustveni moral" ;)) lijepe ti misli i dalje ljepoto ;))

Oh pa da Dišuća :)) svaki ispravnopis je važan za ponekad ponegdje ... a ja se nekako više i uglavnom bavim energijom osobnijeh lijepomišljenja, pa mi količina dijakriptičkih znakova višemanje ponekad biva vrlo transcedentirajuća i pomalo samosvojna glede normativiztičkih poštivanjija većinskih usvojenica :))) a što bi ti Ti Dodajuća rekla po pitanju Slobode :)) Koja je tvoje temeljna pozicija? Obrana slobode pojedinca ili obrana većinske 'moralnosti' kao vrlo rastezljive misaone kategorije?

Ako nisi sam slobodan, onda ni svijet oko tebe ne može biti. Kada oslobodimo same sebe od okova civilizacije: oslobodit ćemo i svijet i napokon početi disati :)

Maslackice:))) koliko se ja kužim u slobodu - nju se ne može ne imati :)) nju se jedino može ne podržavati :)))

kaže se ljepoto misli Oduzimalice :))) sa 'o' :))) a popmpoznost je neko stanje? Pa i to je neko stanje slobode. Zar nisu mnogi političari i ostali javni djelatnici društveno pompozni? Ili misliš da sam ja pompozan?(što god to bilo) Možda bi zgodnija bila neka drugačija etiketa ili definicija načina na koji ponekad pišem? :)) PA OĆEŠ LI MI REĆ ŠTO MISLIŠ O SLOBODI :))) i moralu ? :))) a i ne moraš ... a i možeš ako možeš :)))))

Plavi_74::)) druže godpodine drugarice prijatelju :))) Ako se sjetiš da znaš disati, tada si slobodan. A ako se svi sjete, onda su svi slobodni - jer sloboda je prvo u mislima. A kakve veze imaju drugi oko tebe s tvojom slobodnom misli? :)) Ako im dozvoliš imaju. Ako .... Pa dovoljna je jedna curica koja zna da i ti znaš i da i ti znaš da ona zna. :))) Lakše se diše. :))) i uzdiše :)))

Ljepoto: osobni Tato, ili možda Tat (tko li zna razliku između te dvije riječi)? :)
Daklem ovako: čuj : tko neće da diše bude se ugušio: a curica koja diše i koja duboko fiše i koja stenje: e pa sada jel ovaj: to je njezina osobna sloboda, a meni se tako mili :)
Samo neka ona (uz)diše :)

drustveni moral je nametnut. ja vjerujem u osobni moral, neke svoje principe koji mogu i ne moraju biti u skladu s drustvenim... to je recimo ono sto drzim svojom slobodom. E sad stvar je rastezljiva jer je 'drustvo' shvaceno kao masa, a ne zbroj pojedinaca, jer se moji principi cesto prilicno svijaju kad su u susretu sa zeljama _pojedinaca_ iz drustva. mozda je to i taj moj jedan princip, prilagodljivosti drugom, zbog sklada s njim.

Ja sam si po pitanju slobode skinuo povojce i pelence Dodajuća :))) istina je da se ponekad userem od straha od siline Slobode koja mi prozuji glavom ... ali uglavnom se to da izdržati :)))) Prestraši li tebe ponekad Slobodna misao u tvojoj glavi? Ha? Sudari li se sa kolektivno nesvjesnim misaonim bruuuuumom iz okoline? Šta ti kažu? :))) Meni ponekad kažu da sam šašav i da se spustim na zemlju i da sam djetinjast.:)) Tada sam jako sretan.

prilagodjen: drustveni moral je nametnut.-- Meni se čini da taj društveni moral nije nametnut nego je USAĐEN u ljudske misli. Da je to nešto nametnuto ljudi bi se više BORILI ... a ovako uglavnom i NEZNAJU ZAŠTO čine i MISLE puno toga što misle.::::: ja vjerujem u osobni moral, neke svoje principe koji mogu i ne moraju biti u skladu s drustvenim... --- Ali zar to nije onda samo parcijalno pristajanje na osobni neslobodu u mislima?? Nije li bolno to postavljaje sebe u poziciju PRILAGOĐENOGA?? Meni je taj koncept neprimjeren za mene osobno. :)))) to je recimo ono sto drzim svojom slobodom. E sad stvar je rastezljiva jer je 'drustvo' shvaceno kao masa, a ne zbroj pojedinaca, jer se moji principi cesto prilicno svijaju kad su u susretu sa zeljama _pojedinaca_ iz drustva. mozda je to i taj moj jedan princip, prilagodljivosti drugom, zbog sklada s njim. ---- Prilagođavanje odustajanjem od svojih nekih TEMELJNIH želja i principa? Prilagođavanje stvara nezadovoljstvo, a nezadovojstvo agresiju, a agresija sukob, a sukob borbu, a borba BOLI :)))

Ja bih rekao Dahtalice, da je neki koncept mudraca/djeteta, starca/klinca najzgodniji. :)) Nemerem baš šetat okolo i piškiti u parku kad mi dođe. 'ONI' ne bi razumjeli toliki nivo slobode. :))

nisi pazio: prilagodjavanje ne stvara bol, ako je prilagodjavanje samo po sebi princip kojeg se slijedi? tada odstupanje od prilagodljivosti stvara bol. tocnije odredjeni sukob uvijek moze biti postojeci, jer si ili u skladu s principom sklada sa zajednicom/drugim, ili si u skladu s nekim principom neovisnosti svojih zhelja i stavova, o drugima? uostalom, dobro je imati na umu da su nam i ti principi koji su nasi i kojima se razlikujemo od zajednice takodjer nametnuti, samo od drugih izvora, ljudi, ili negativnim izborom, kao revoltom. mozda cak niti jedni nisu ono sto je autogeno, cini mi se. ali su svi nekako preslik naseg nekog nacina i pokusaja da zadovoljimo svoje _zelje_ priklanjajuci se odredjenim principima, zar ne?

Ljepoto: stoga budi mudar kao starac i slobodan kao djete: možeš i obrnuto :)
Ali u svakom slučaju ponesi pakovanje Pampersica: i djetetu i starcu trebaju jednako :)

Prilagođeni :)) Naravno da prema važećoj društvenoj paradigmi prilagođavanje prividno ne stvar bol, naročito prilagođavanje u kojem pojedinac doživljava novu kvalitetu u odnosu sa drugim pojedincem ili sa grupom. ALI! Hrpetina prilagođavanja kojima je pojedinac pritisnut upravo je onog drugog tipa. PRILAGODI SE čak i ako to donosi neku manju kvalitetu. Koncept prilagođavanja svodi se na ODUSTAJANJE od nekih svojih želja ili potreba. :))) Prilagodi se na besmisleni saseckani 45minutni sistem školovanja - ili si u kurcu! :))) Prilagodi se (odustani od nečega) pa time svoj osobni život učini podnošljivim! :))) Prilagodi se pa ako svi idu na vjeronauk - idi i ti. :)) Prilagodi se pa svaki dan idi u 7 sati na posao ... čak i kad ti 'duša' spava :))) Prilagodi se u svojoj bazi ima neku temeljnu poruku ODUSTANI OD DIJELA SVOJE SLOBODE! Tako je to u našoj zapadnjačkoj civilizaciji d.o.o. :))) Zato sam ja prilagođeni potpuno temelno neprilagođen 'njima', ja njih prilagođavam sebi i svom nivou slobode. :))) Bar je to lako. :)))

:))) nije lako, al kad nemam izbora. tocnije, izbor bi bio u sukobu s mojim principom o nerazumnosti ljubavi, rekao bih. uostalom, bojim se da zapravo nikog ni na sto ne prilagodjavam. no dobro. uglavnom da, dobra je tema o nepotrebnom odustajanju od svoje slobode. steta sto nisam u normalnom zivotu dovoljno slobodan da i neposrednu okolinu vise prilagodjavam ... dobra prica, da. (idem jest)

Prilagođeni ljudi vjerojatno imaju osjećaj ili mišljenje da je ljubav nerazumna. Za mene je Ljubav, kao temeljni koncept postojanja NAJRAZUMINIJA RAZUNOST koja postoji. To je za mene početak priče o našem postojanju. Pa ako to temeljno 'mjerilo' stavim na početak priče o Slobodi i/ili prilagođavanju - tada cijeli 'mjerni aparat' postaje potpuno logičan i sasvim jednostavan. Tada komuniciram sa pojedincima i sa socijalnim grupama na taj način ... i tada zapravo potrebe za prilagođavanjem nema, potrebe za odustajanjem od djal svoje slobode nema - jer je temeljna 'mjerna jedinica' toliko jednostavna, da pitanja oko kkojih bi postojala potreba za prilagođavanjem/odustajanjem, ne postoje. Prilikom postavljanja Ljubavi kao temeljnog mjerila, zaopravo i cijela okolina ne prilagođava sebe meni, nego UŽIVA u komuniciranju iz iste pozicije Ljubavi ... a Ljubav je najviši nivo slobode u kojem ne postoje 'nemoralno' 'nepodobne' i sve ostale 'ne' pozicije bilo koga od učesnika. :)))) Ljubav je DA princip u kojem nema matematike - osim ponekad, kada je zbrajanje tolko veliko :)))

aha, nego, nije rijec o *principu* o nerazumnosti ljubavi, zapravo, jer je 'princip' nekako misaona i izborna kategorija, vise je tu rijec o principu _iskrenosti_ sa onim sto osjecas, principu iskrenosti da si priznas sto osjecas, najtocnije, i principu iskrenosti da si priznas sto zelis, da zelis vjerovati u ljude, a posebno dakako u one koje volis. ,(e sad idem. :)

Između osobnog "sviđanja" i "nesviđanja" uvijek ći braniti osobnu slobodu izražavanja istog bez obzira kako će društvo i društveni moral ocijeniti moj stav.

uh ... evo ga sad nova tema: ajd dobro, vrijedna je paznje, dakle, meni se cini u tom tvome da nekako razumno shvacas ljubav. ja nikako ne. premda, cini mi se da mogu prepoznati to o cemu pricas... bozanska ljubav kako bih rekao. da, to jest princip ljubavi, ali ne i najdublji ljubavni osjecaj, barem kako se to meni cini. oni ljubavni osjecaji koji bi bili ljubav iznad ove bozanske moraju biti utjelovljeni u nesavrsenosti tijela zajedno sa svim njihovim zeljama i trazenjima...

naime, kako ja to shvacam, um nije najvise i najcistije postojanje koje imamo. um je zgodan, ali bozanskost se dostize tek u sudaru uma (ideja) i tvarnog svijeta. tek u pojedincima mozes voljeti, a osnova zajednice jest dvojnost muskarca i zene. to bi trebalo biti jezgra zajednice. a u takvoj ljubavi nema mjesta za um koji ne dodiruje tvar. bozansko se ljudima prikazuje kao stvarno iskljucivo kroz tvarno. drugi nam je potreban kako bismo znali da (i da li zaista) volimo.

ne volim se previse baviti umom i tim duhovnim koncepcijama...

ukratko je samnom ovako, da ne mozes definirat osjecaj kao neku doktrinu. to mi taj osjecaj nekako i umanjuje i sterilizira.

morskapjena:
Između osobnog "sviđanja" i "nesviđanja" uvijek ći braniti osobnu slobodu izražavanja istog bez obzira kako će društvo i društveni moral ocijeniti moj stav.
morskapjena:
Voditi ljubav nije grijeh, ali je grijeh činiti blud.
:-P

Intrigantno zar ne ;-)))

Klasika ;-))))

Bullshit:P