Umire Div !

Umire Div !
Piše: myrda
Umire Div...

Pjevaju njegova djeca;
Pustolovni, kratkovidni čudaci!

Kažu da se već raspada,
i da kužnim smradom
tjera od sebe
i ono malo preostalih ljubavnika;

Romantika...
zaljubljenih u Divovsku dušu.

Tijelo im nije fetis.
Nikada nije ni bilo.

Pronosi se zemljom glas
kako Div odlazi u zaborav!

Gotovo da ga žalim...

Zaborav je vječit!

A vječnost,
duža od vremena.

Čujem Njegovu djecu kako plaču...

Neka od njih se i raduju!
- „ Nek` krepa napokon Mrcina !" - viču.

A vole Ga. . .
Znam da Ga vole!
Dao im je život,
a zatim im pokazao kako je lažan!
I jebeno lak;

Umire Div,
i ja se spremam na sprovod.

Doći će tisuće...
Doći će milijuni!
I svi će od stida kriti lice.

I samo će rijetki pustiti suzu,
i iskreno plakati.

I ja spremam maramice;
Da li ću zaplakati?
Ako sam bio iskren,
možda.
Volim Te Dive!
Volim Te do beskraja!

Ali Ti umireš Dive,
a ja se tek rađam!

Mi, tvoji učenici,
mi tek počinjemo živjeti!
Zato te molim,
oslobodi nas nasljedstva;

Oslobodi nas brige da živimo za Tebe!
Oslobodi nas iluzije da si, VJEČAN!
I spusti vjeđe Dive...

Zaustavi dah,
i otkrij smirenje...

Lutat će tvoji razbijeni duhovi još desetljećima,
i uvjeravati živuće u Tvoje novo uskrsnuće.

A da si barem bio svetac Dive...

Možda bi i povjerovali.
Možda bi Te i u smrt slijedili!

Ali svetci ne kupuju smrt;
Ona im je nagrada za život!

Tvoje kuće naselit` će stranci,
Tvoja svetišta postat` će rodilišta;
Novoga,
jačega,
većega,
Patuljka.

Patuljka, Novog doba.

Sadržaj

22.08.2005. u 18:14   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar