Umire Div !
Umire Div !
Piše: myrda
Umire Div...
Pjevaju njegova djeca;
Pustolovni, kratkovidni čudaci!
Kažu da se već raspada,
i da kužnim smradom
tjera od sebe
i ono malo preostalih ljubavnika;
Romantika...
zaljubljenih u Divovsku dušu.
Tijelo im nije fetis.
Nikada nije ni bilo.
Pronosi se zemljom glas
kako Div odlazi u zaborav!
Gotovo da ga žalim...
Zaborav je vječit!
A vječnost,
duža od vremena.
Čujem Njegovu djecu kako plaču...
Neka od njih se i raduju!
- „ Nek` krepa napokon Mrcina !" - viču.
A vole Ga. . .
Znam da Ga vole!
Dao im je život,
a zatim im pokazao kako je lažan!
I jebeno lak;
Umire Div,
i ja se spremam na sprovod.
Doći će tisuće...
Doći će milijuni!
I svi će od stida kriti lice.
I samo će rijetki pustiti suzu,
i iskreno plakati.
I ja spremam maramice;
Da li ću zaplakati?
Ako sam bio iskren,
možda.
Volim Te Dive!
Volim Te do beskraja!
Ali Ti umireš Dive,
a ja se tek rađam!
Mi, tvoji učenici,
mi tek počinjemo živjeti!
Zato te molim,
oslobodi nas nasljedstva;
Oslobodi nas brige da živimo za Tebe!
Oslobodi nas iluzije da si, VJEČAN!
I spusti vjeđe Dive...
Zaustavi dah,
i otkrij smirenje...
Lutat će tvoji razbijeni duhovi još desetljećima,
i uvjeravati živuće u Tvoje novo uskrsnuće.
A da si barem bio svetac Dive...
Možda bi i povjerovali.
Možda bi Te i u smrt slijedili!
Ali svetci ne kupuju smrt;
Ona im je nagrada za život!
Tvoje kuće naselit` će stranci,
Tvoja svetišta postat` će rodilišta;
Novoga,
jačega,
većega,
Patuljka.
Patuljka, Novog doba.
Sadržaj
22.08.2005. u 18:14 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara