pisati pisma, pričati priče

Oduvijek se ponosim samostalnošću. Ja protiv svijeta. Ja protiv tebe. Pa, onda na kraju uvijek dođe - ja protiv sebe:)
I pobjeđujem, naravno. Samostalnost se pretvori u samoću:)
Moj život. Jedan jedini. Sve dok me ne udari slučajno uhvaćena rečenica u nekom magazinu, koja tvrdi kako je život uvijek timski rad. Milijuni stanica surađuju u meni. A ja se - usamljujem.
Zato te opet uključujem u taj timski rad. Jer, ti kad me voliš, samo ti kad me voliš, moje se stanice bolje snalaze.
I ne samo one u krilu, dragi:)))
 

Jaaaako zgodno :))) Otvara još neke raspredive teme....npr točka u kojoj se samostalnost pretvara u usamljenost , je li fiksana ili se one difuzno preklapaju....isključuje li gubitak samostalnosti usamljenost i najvažnije hoće li moja samostalnost biti protumačena kao pokušaj bijega