divlje jagode

 
... vrata raja...
... dok drugi slave otkriće moga otoka, ja sve više grcam pod njima...njih je sve previše i sve previše... prekrcali su mojotok... nema stope koju nisu ugazili ... svi istodobno, u jedan ili dva kratka mjeseca... svi su mi došli na moje malo žalo... ministar obrane, jordanski kralj i njegova lijepa Reina, Hloverka, onaj Japanac... ministar..., onaj bračni par Kanađani (ona Međimurka)... to što sam vidjela... a što nisam, što sam iz novina pročitala....
.., ujutro rano se budim... 4.. 5 sati. sa zorom... u mojoj uvali "spava" barem 50 jedrilica... noćas su neke od njih larmale do maloprije... byboats su plovili s bocama viškog bijelog ili crnog u oba smjera.... sad će krenuti vrećice s praznim pivskim bocama k meni, vrećice sa smećem.. budu li prisebni... odnijet će ih u kante, u protivnom... nosit ću ih sama... muhe navaljuju...
... tu gdje plivaju starice i djeca, stoljećima već, sad su "parkirani" leteći gliserčići na prastarim jastožerskim bovama... njihovi bahati vlasnici bahato galame na djecu koja se iz mora primamljeni veru po tim čudima... oni smatraju more svojim parkingom, ja ga smatram svojim, ne tek plivalištem, kao i ova djeca... od jutra me mrzi gledati olupine pomidora koje plutaju, o govnima da uopće ne govorim... zar je jednoj gradskoj vlasti prestrašno govoriti o govnima na svojim vratima???? a guše, guše... ubijaju dušu maloga grada...
... da odem u Konobu? u Jastožeru? S mojom plaćom?
...pa dobro, Raina i njezin jordanski princ još su i ove godine  prošli mojim žalom da bi došli do svoje večere... dogodine... možda više i neće htjeti... tko želi ugaziti u more govana?
 

Izgleda da je prilično grdo kad si ti napisala blog! Pozdrav tebi Aman... no sikiriki please, just come home!

Prijatelju moj Tee Y ... ne da je prilično grdo... nego je nesnošljivo...
... unatoč tomu, ja sam tu... iako možda ne baš doma...
Pusa