Čovjek kao Biće
Izvorna Ljudska priroda je veselo Dijete koje se smije i raduje i stvara i ljubi, oslobođeno od mentalnih mastrurbacija nepostojećih mrtvih glasova iz nepostojećih glava davno neživih dogmatskih misli.
[ljepota misli 2005]
Komentar je nastao temeljem citata Leice:
** "Ljudsko biće trpi jad i razočaranje. Žrtva je nerealnosti. Živi u vremenu, ali vrijeme je fikcija, te tako ne živi u apsolutnom smislu. Pa ipak, zakopana duboko u njegovom mikrokozmosu, sićušna je iskra ostatak prvobitnog Izvora. I ako ta sićušna iskra još nije potpuno uništena, poziv odzvanja u njemu, poput glasa iz daljine; poziv da se vrati
izvornoj prirodi, koja još uvijek postoji u svojoj nekadašnjoj slavi, i u kojoj Duh može djelovati, i djeluje."
Iz: The Living Word - Catharose de Petri
Lijepe Vam misli generacijo online :))
25.08.2005. u 17:32 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Putnice :)) Titanska i samoživa želja za srećom sama po sebi negira Ljubav. Samoživost i ljubavnost su dva suprotstavljena osjećaja. Ljubavnost jebliskost, prožimanje, sloboda i otvorenost, a samoživost je blokirana pohlepnost i nesloboda u tijelu i mislima. Sreća je osjećaj u čovjeku, a nedorečenost je mentalna kategorija. Pobrknulo ti se malo emocionalno i mentalno spoznavanje. :)) Zbrkitis je ne/zgodno stanje, a jasnoća i znanje je 'imanje'. :))
Autor: ljepotamisli | 25.08.2005. u 18:01 | opcije
Pjesma o Ljubavi uvijek zvuči drugačije Putniče. Ljubav ima toliko jedinstvenih slika. Neponovljivih. :))
Autor: ljepotamisli | 25.08.2005. u 18:26 | opcije
Poput slobodne vesele Dječje igre ... bez dežurnih strašnih ozbiljnih namrgođenih pazitelja u glavi Daki :)))
Autor: ljepotamisli | 25.08.2005. u 18:36 | opcije