Zapisi jednog zavodnika

Ovo je dnevnik jednog sasvim običnog neuglednog dječaka kakvog srećete svakog dana na cesti, u tramvaju, na putu u svoje realnosti. Dnevnik jednog malog neprimjetnog pijuna na šahovskoj ploči života. Pa iako me vidite, ne zamjećujete me. Što i nije neobično jer danas više nitko ne zamjećuje nikoga i ništa. Vidimo samo sebe. Ponašamo se kao otpali listovi koji više ne poznaju stablo s kojeg su pali ni ne čuju list koji je još do jučer kraj nas disao. Dobrodošli su svi bez obzira na namjere i stanje duha. Jer uostalom, tko još danas ima lice djevičanstva?

Je baš tak. Vratil sam se s nekog sastanka na kojem su me izpilili i napilili i sad trebam rješavat nečije psihičke smećarije.

One should not be envious of someone who has prospered by unjust deeds. Nor should he disdain someone who has fallen while adhering to the path of righteousness.

A tko mene ne bi zamijetil? Pa si vidla kak zgledam!!!

Okolina je jača obično od snage volje, zato nađimo pozitivnu okolinu...

Slamčice, gđa Lili je predivna onaj kaj opasno izgleda je presladak a onaj oštri bi meni popunil život. Svaka čast na slikama.

U zelenom stroju nema milosti, mi sami stvaramo milost,proizvodimo je u onim svojim dijelovima koji su prerasli naš osnovni mozak,mozak jednog gmaza.
Ne postoji umorstvo.
Mi ga činimo i ono je važno samo nama. .Jesu li ti stari, užasni porivi samo virus iz kojeg se proizvodi cjepivo.

zašto svi previše filozofiramo, a ništan ne činimo?...

vidim i tebe neak viroza drzi :))))