The truth, the whole truth...

Orgazam? Što je to? Što? Ritmička stezanja mišića koja naš mozak percipira kao ugodu. Slatka bol ili smrt? Život iz te perspektive izgleda dosta jadno. Zar smo svi mi lutke u rukama gospodara koji se zove život? Zar je genetski upisana potreba za razmnožavanjem jedino što je bitno u ovom našem postojanju?
I onda se dogodilo nešto. Možda je to bila genetska mutacija u procesu evolucije, a možda smišljen potez i postali smo svjesni svojeg postojanja. U sivilu predefiniranih reakcija i osnovnih emocija bola i straha otkrili smo boje. Stavili smo naočale boje duge i počeli graditi piramidu osjećaja. Otkirli smo nove boje i uz cijelu paletu negativnih emocija zamaskirane ispod pravedničkih lica koja vode u ratove za opstanak otkrili smo i nešto... nešto što se zove ljubav.
Ljubav? Što je to? Da li je to jedan od najkompleksnijih osjećaja koji je samo logičan sljed u našoj evoluciji ili je stvoren kako bi zamaskirali strah od samoće i potrebe za razmnožavanjem? Da li je to još jedna velika laž ovog puta naše podsvjesti ili svjesna potreba?
Dok dotičemo ljude u koje smo zaljubljeni... dok ih gledamo vidimo li ljude kojima želimo dobro, koje želimo zaštiti ili pakete mesa koji će nam pomoći u raznošenju genetskog materijala. Da li su dugine boje u stvari laž? Da li je svaka pobuna kontrolirana od strane diktatora? Da li je u stvari sam Matrix stvorio Nea kao još jedan debug alat?
Ili je možda ovo krivi tok svijesti jer je stvarnost onakva kakvu ju mi želim doživljavati, a istina ono što mi želimo da istina bude?
Kako svaki put pokušam prizemljiti ljude izjavom da nisam princ a bogme ni žaba postaje jasno da sam daleko od ljepotana i to je OK. Priroda mi nije dala dar da bude oku ugodan. Razglabanje o ljepoti ćemo neki drugi put započeti. Dakle sam sebi ne mogu dopustiti luksuz da budem plitak. Naime plitkost je ono što čitam sa tisuća lica u Zagrebu -- lica koja jašu na modnim i kozmetičkim trendovima. Ili ja to u stvari njihov stav krivo razumijem? Što prolazi kroz glave tih ljudi dok se roje u Papaji ili po Jarunu? Da li njihovo fizičko savršenstvo garantira i psihičko savršenstvo? Da li su "pačotice" trade mark suosjećaja i prijateljstva? Da li su mobiteli roza ili srebrnih farbi garancija vjernosti? Ili opet svi samo pokušavamo raspršiti svoj genetski materijal, a oni vode u konkurenciji i ja sam samo zavidan? ;-)
Ako se seksamo iz vlastitih sebičnih pobuda da zadovoljimo svoje potrebe i tu osjećaji igraju minornu ulogu, a vođenje ljubavi je nesebičan čin u kojem nam je cilj pružiti zadovoljstvo osobi koja je osvojila naše "srce", zašto nam je onda granica između seksa i vođenja ljubavi tako mutna?
Recimo da je tijelo oklop koji našu nematerijalnu dušu štiti od utjecaja materijalnog svijeta koji bi ju uništio. Onda je tijelo i neka vrsta međusklopa koji pomaže u komunikaciji tog vanjskog svijeta i naše duše. Znači da kontakt između dva tijela čije se duše vole u stvari mora postojati kako bi dobili povratnu informaciju. Znači da razmjena fluida u stvari ima svrhu? Ili je sve to varka našeg stvoritelja ili naših stvoritelja?
--- ali kako bi rekli oni iz Urban Cookie Collective -- (it) Feels like heaven
 
C.H.A.O.S.