Mačkaranje

Ležala je polumrtvog tijela,
puna bezdušja, osjecajuć kako njena duša
biva drobljena svakom novom pomišlju na prisutnost nećeg neobičnog.

U vršcima prstiju osjećala je elektricitet koji je dotakla noćas šetajuć kroz pustopoljinu gdje ljušture prepuštene same sebi klate se kroz mrak trazeć svijetlo.

Dok se nijemo gibala među tjelesima koje nisu imale svoj cilj, pratila je čudnu crvenu svijetlost vidljivu samo njoj koja je njeno tijelo mamilo toplinom, dodirajuć je oko bedara i vrata, čineći je bespomoćnom, gurajuć je naprijed u njen zagrljaj.

Na tren je pomislila kako gubi dah, osjetivši toplinu kako nasilno ulazi u njena usta, šireć se u sve dijelove tijela, pumpajuć bezglavo krv kroz njene žile koje su vapile za raspuknućem.

Zagriznuvši donju usnu svom snagom, osjetila je hladnoću koja je prošla
vertikalno njenim tijelom poput sječiva i stapala sa mirisom krvi.
Par sekundi nakon, disala je normalno.
Prešavši prstima preko usana, pokupila je kaplje krvi čija je crvena boja gubila svoj intenzitet sa bojom plamena kojem se primakla.

Svijetlost je dala svoj novi izgled.
Vatra koja je sukljala u otvoru zemlje pred njenim očima, vabila je njeno tijelo bacajuć plamićke poput sitnih zrnja pred njena stopala koja su bivala hladna.

Pružila je dlanove širom, gotovo bezrazložno, željeći osjetit jačinu topline.

Umjesto topline, na vrškovima prstiju osjetila je čudno peckanje.
Kroz uho je prošao nepoznat glas koji ju pozvao da udje u crveni plamen.

Bez razmišljanja, kročila je.
Ostavivši svoj zivot iza sebe.