Njen grob
Trujući svoje srce otkrio sam tajnu, moćnu uspavanu ljepoticu, otrgnutu danjem svijetlu. Potpunost samoće kroz noć se šulja, poput crnog mačka što se privija uz gospodarevo toplo tijelo išćući zdjelu mlijeka. Carmen bijaše ime njeno, crne puti i magičnog osmijeha. Svjedočio sam ljepotu njezinu svuda po svijetu, gdje god me vjetar uspio prigrliti. Voljeh tu ljepotu, nevinost, blag pogled i tajanstven veo preko bijeloga mjesečinom obgrljenog lica. Bijah voljen, romantičar do kraja, ljubljen i obožavan. Isto tako vraćao sam njoj, uz poljubac za vijek ljubav na postelji ostavljah odlazeći u boj. Pokopanu ju nađoh, ali legoh uz nju. U jaz gdje je ostavih među trnjem oštrim, zaboravljenu...
12.09.2005. u 13:41 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
a rip još kraće
Autor: amaterka | 12.09.2005. u 13:46 | opcije
Ljudi žive. To jest, barem većina njih. Oni jedu, piju, dišu, proizvode cipele i torpeda, čitaju horoskope, gledaju latinoameričke TV serije, vole se, svađaju se, ubijaju se, drogiraju se itd.... Između ostaloga, ljudi još i spavaju. Dok spavaju, ponekad i sanjaju....
Autor: lothario | 12.09.2005. u 13:47 | opcije