samopouzdanje i zavodjenje...
imati onak, neku dovoljnu sigurnost u sebe da krenete nekog zavodit, to znaci imati dovoljno sigurnosti u sebe da mozete - sto?
meni pada na pamet, da recimo se ima dovoljno sigurnosti u sebe da se moze preuzeti rizik da tvoji pokusaji da od nekog dobijes (sto vec trazis, neku vezanost, ljubav, naklonost, seks) mozda nece biti prihvaceni...
hm, meni je ta stvar uvijek bila strana, to zavodjenje i to. nikad se ne bih bio usudio pomisliti - e sad cu ja od 'te i te' pokusati dobiti 'to i to'. ne, nikad nisam radio s nekim ciljem, uvijek mi je bilo nekako kao osjetis neku bliskost, pa se druzis, pa onda nesto bude ili ne bude...
a ima tu i jos nesto - s druge strane pomislio bih kako, pa uopce i nije previse opravdano i logicno (!?!;-) preuzimati taj rizik u necemu sto ovisi o drugome, o onom na sto ne mozes racunati, onom sto nije u nasoj moci da kontroliramo?!
aha, sad se tu nadovezuje pitanje gubljenja sebe i negubljenja sebe, jer 'gubljenje sebe' zapravo je pokusaj da se nauci i kontrolira tudje raspolozenje, neki pokusaj da se preuzme dio odgovornosti za to sto zelimo, od drugog, tu ima i neka razina finoce kojoj na zalost nikad nisam sklon, da se sa stvarima (istinom kakvu ju JA!!!!!! vidim) postupa pazljivo, koliko god se cinila nedvojbenom? ono sto sam uvijek bio neuk - pustiti ono sto se cini istinitim, kako bi se moglo biti skladno s drugim drugacijih pogleda.
odgovornost za ne ozljedjivati trebala bi biti vaznija od one za pobijediti nekog (recimo, argumentima). eh, da. pojma nemam kako se to uci...
:(
i moze li se uopce.
12.09.2005. u 14:26 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara