put i povratak

ucrtao sam tocku na mjestu gdje si nekoc sjala. ne, nemoj se pojavljivati u blizini, moras ostati tamo, da imam kamo.
teziti, ostani, tamo, ne, ne dolazi mi na oci. ne trebam
sto imam ponuditi, osim nicega, prazne praznine, trenutaka i daha, nicega nemam, katkad malo smijeha, nekad nesto straha, nemam, osim tebe, nista ti za dati,
ostani mi sjati, tamo.
Bahatost: razvukla se sirom, otvorio sam ruke, isukao mac, u boj s ljudima sasjec sav taj drac sto raste po vrtovima mojih snova, nista.
bahatost, nestaje li kad ju spomenem, kao duh, ili mozda kao ispovijest, ali
tebe i dalje nema.
neka, tocka stremljenja mora biti nedostizna, daleka, savrsenija od covjeka, ili zene, zezam te sad, jasno, ali opet, ne treba mi nemam sto kako zar pozvat cu te neznam na badel, il' shto? trebam, nemoj, sjajna tocka, svejedno mi je, ali samo na tren. da, zelim te, samo na cas, sjaji uvijek.
tak nekak,
..
 

ni ti ovo tak pateticno, ovo je nekak prakticnije malo... :)

slab sam ja s kaputima, ja to obicno sve do koske, cesto kad ne treba . mada imam jedan premaz cinizma za presvlacenje namjestaja katkad. uh, kvragu . (Gang of 4: how could anyone know me, when i don't even know myself. a opet, da je drugacije, zar je zivot - zivot, ako mu oduzmemo bas sva iznenadjenja?)