pustiše me Rijeke

Moje oči su gladne svijeta,
Moja duša je gladna, gladna života,
Ja trebam opet sunca, ljeta,
Čeznem, tražim kud je nestala ljepota.
Ja želim opet biti ona stara,
Djevojčica koja srce ima,
Koja mašta, leti i koja stvara,
Drugima daje, od drugih prima.
Ja želim da ovo dijete u meni
Izađe i da se bori,
Da me u bolju osobu promijeni,
Zavlada i progovori.
Ja sad želim natrag svoja krila
Da se vinem u nebo, u svijet
Ista onakva kakva sam bila
Jer sam spremna...voljeti opet

..i čujem tvoj krik usred vriske,
tvoj stih čudno mom uhu godi
i tvoje su misli meni sad bliske
pratim tvoj glas da me vodi... :)

ili kako to reče el.orgazam prije dva'est i kusur godina:

moje su nebo vezali žicom
po mome mozgu crtaju sheme
žele još jednu kopiju vernu
da njome vrate nestalo vreme

al' nedam svoje ja ideale
i jest' ću snove umesto hljeba
ja svoju sreću nosim sa sobom
ona je parče slobodnog neba.