Take Me As I Am

Ajme kako je dobro, satrat se tako sam, nitko drugi ne bi to mogo ni da mu šalabahter dam. To je savršeno stanje u kojem onako s boka priznaš svako sranje i  ova suza na kraju oka što se premišlja bil il ne bil pala ima poseban ples na bijenalu gluposti. Moje. Moje male majmunarije, moje kemije, moje sanjarije... sve je uglavnom gore al  ponekad dolje je, a gore htjelo bi bit i onda... kao humoreska ostane ili kao stih. Nemrem belivit kako mogu svirit do besvjesti i lupat svašta. Proradi mi mašta. Pa onda ljubim pa se gubim i nalazim na putevima raznim. I jesam i nisam i više neznam di sam. Ko da nisam svoja i kao da neće svanut....i ko da neću opet pred istim špiglom osvanut i opet bit ja.....zbunjena, ona ista od jučer. A oću,  garant!

a sve je dobro što se dobro ... :)

treba ostvarivat svoje snove... najbolji put je s realnošću.. lagano ruku pod ruku...vern:)))

my..da naravno...:))

da... mislim da mi se više sviđa ta verzija... da definitvno više:))ok, dakle vern, prolazi zadnja verzija:))

da da ... lipo je to ... i na kraju komentirat grrrrrrrrrrrrrrrrrrr ...čuti san to

Ma bez obzira na sve, tu se negdje Julijeta kod tebe uvijek vidi osmijeh i iskrice neke... ne možeš to sakrit' :)... a ta razmišljanja neka pusti neka ih odnese noć... i bit ćeš ti uvijek ona svoja... prava... i nasmijana :-*)