kad se uhvatim kak mislim da sam sretan...
poajvljuju mi se duhovi. al stvarno.
JA znam da su to duhovi. I znam da ne sanjam. Al obično ih nema.
Oni uvijek dolaze kad se počinjem osjećat sretno...i već znam, sad će oni, samo što nisu...
I naravno, dođu. Pa me cimaju, prkose mi, podavljuju i podmeću svašta, pa čak i se.
Ne, dragi duhovi prošlosti. Ovaj put NE. Ovaj put nećete uspjeti pobrkati mi život. Zašto? Zato što se nemam vremena sad s vama zajebavat!
19.09.2005. u 13:49 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar