Sutra je novi dan

A bird doesn't sing because it has an answer, it sings because it has a song. Lou Holtz
Neki dan, u rano kišno jutro, stajao sam na autobusnoj stanici sa ostatkom radno sposobnih ljudi iz svog kvarta čekajući autobus. Vjerojatno je većina vas doživjela sličan trenutak kada vidite da svi na stanici dijele osjećaj kao i vi i dok ih kiša umiva, namrgođeni razmišljaju o toplini svog kreveta iz kojega su se upravo ustali. Ima dana kada se osjeća optimizam, kada je barem dio ljudi iskreno nasmijan i sretan što je počeo još jedan dan u njihovom životu, no danas nije tako, danas svi sanjamo o krevetu i svi smo namrgođeni, jer dan je očito stvoren za spavanje, a ne za rad. I tu turobnu, mučnu atmosferu odjedanput prekida neočekivani zvuk. Drhtavi bariton je pjevao nekakvu starogradsku pjesmu o sretnoj ljubavi i povratku kući sa dalekog puta. Nije bila stvar u glasu, pjevač bi jedva mogao po njemu biti svrstan u prosjek, nego u cijeloj postavi scene. Naime u ovo rano kišno jutro čuti nekog kako pjeva, ali ne neku žalopojku, ne neku veselu stvar koja bi dala naslutiti da pjevač nije baš sasvim normalan ili da možda izaziva turobnu skupinu na stanici, nego jednostavnu pjesmu i to sa pravom strasti u glasu. I iako ste možda i vi kao i ja tada pomislili da je jutarnji pjevač nekakav penzioner koji na svome balkonu pjevuši jer nema što drugo za raditi ovo jutro, a povratak u krevet mu je uvijek realna opcija, pjevač je bio na ulici, na kiši, od nas udaljen dvadesetak metara i sa metlom u ruci. Čistač ulice. Običan čistač ulice lagano je meo lišće i opuške, njegov bicikl s kantom je bio udaljen nekoliko metara i prislonjen na obližnju zgradu. Ljudi na stanici su se počeli pogledavati, većina se smješkala, vjerojatno razmišljajući kako im zapravo i nije toliko loše, jer za razliku od ovog čistaća ulica oni će ostatak dana provesti u toplom uredu, neki su vjerojatno osjećali i grižnju savjest što su bili namrgođeni, jer evo osoba koja će cijeli dan vjerojatno provesti na kiši, ne da se smesti i ima sa optimizmom gleda na dan pred sobom. Meni je jednostavno bilo drago da sam u jedno ovakvo jutro dobio poklon od uličnog pjevača, uličnog pjevača koji stvarno pjeva za ulicu, ne tražeći ni novac za naknadu.
Volite li pjevati pod tušem? Moram priznati da moje uglavnom prosječne vokalne mogućnosti pod tušem poprimaju (bar meni) operne boje. Ne znam je li kriv moj nedostatak sluha ili rezonancija u badecimeru, no sam sebi zvučim izvrsno dok pjevušim razne arije ubacujući na mjesto nepoznatih riječi neizbježno 'mmmmmm' ili 'aaaa'. Jednom mi je jedan prijatelj objašnjavao da se glazba, barem ono što mi zovemo glazbom jer ju razlikujemo od nasumično nabacanih nota, može opisati matematičkim funkcijama i da je uhu ugodno upravo ono što je matematički skladno.
Ne znam za matematiku glazbe, ne znam svirati niti jedan instrument, ali volim čuti ljudski glas i volim pjevati, jer ima nešto relaksirajuće, oslobađajuće kada punim glasom zapjevate neku dragu vam pjesmu. Ne sudite strogo loše pjevače i pjevajte pod tušem, ako ne zbog vas, onda bar zbog vaših susjeda, jer na taj način ćete im dati do znanja da ste još živi, da se radujete tome što ste živi, a možda i njih potaknete da naprave isto.
 

I sadržajem i stilom i smislom za zapažanje pravih detalja i iskrenošću - jedan od najboljih logova u posljednje vrijeme! Naravno, moje skromno mišljenje, ništa drugo:-)))

Lijepo si to napisao..Tako i je..