A sto bi bilo kad bi bilo...

I sad ja razmisljam
1. dozivio sam cudo rodjenja potomka (potomkice tocnije) prije 20 godina
2. nitko sretniji od mene
3. pazili smo ju mazili, pruzali sve sto je i samo pomislila
4. bila je kupana u ljubavi i grijana u toplini doma
...
5. jos tri tocke
6. vrijeme je prolazilo
...
7. najdraze dijete je raslo a s njom i njen izuzetan karakter
8. vrlo tezak karakter
9. ispocetka smo tumacili to kao "zna dijete sto hoce"
10. najdraze dijete je postalo pubertetska himera koju smo sa strahom budili i uznemiravali odlaskom u skolu
11. sa prosjekom ocjena 4.3 odlucila je ponavljati razred (valjda da nas kazni - za neke nase grijehe a nikad nam nije rekla koje)
12. u medjuvremenu toplina doma se raspala na dva dijela - sad ima topli dom u prijestolnici i topli dom na moru
13. karakter joj je jos tezi (duplo tezi nego prije)
14. iako se visoko plasirala na prijemnom nije upisala zeljeni studij - nije bilo mjesta - drugo je nije zanimalo
15. odlucila je preci u stanje hibernacije do slijedeceg prijemnog
16. nas (roditelje - stvoritelje) stavila je na rezim IMA SLIKE-NEMA TONA
I sad ja razmisljam
1. da nije bila zeljeno dijete, koristili bi kontracepciju
2. kad se vec rodila, da nije bila zeljeno dijete, dali bi je na usvajanje
3. da nije bila zeljeno dijete, nebi je vadio iz mora kad je pala sa 3 godine
4. da nije bila zeljeno dijete, nebi joj snizavali temperaturu i vodili kod doktora
5. da nije bila zeljeno dijete, nebi tolerirali njeno ponasanje
I sad ja razmisljam
1. trebao sam koristiti kontracepciju
2. dati je na usvajanje
3. pustiti je malo da pliva - rukicama nogicama4. pustiti da je priroda lijeci
5. dobro je nadevetati po turu kad je napravila prvu pizdariju
I sad razmisljam
1. mogli su mi je oduzeti zbog zanemarivanja i osuditi me na uvjetnu kaznu - sad bi vec bio slobodan
2. a kako to nisam i dalje cu zvati telefonom i pokusavati uspostaviti kontakt (prije ce se uspostaviti kontakt s vanzemaljcima preko SETI-a), nagovarati je da mi se pridruzi u prijestolnici i da konacno krenemo u neke zajednicke projekte i svijetlu buducnost

rekla bih razmaženo derište, koje očito ima svega previše i zato izvoljeva...ta mlada osoba treba početi voditi računa o sebi i svojoj egzistenciji.....a roditelji bi trebali brinuti o sebi i o tome što njih čini sretnima...uvijek je problem usrećiti nekoga tko ni sam ne zna što mu za sreću treba, pa tlači sve okolo....p.s. ovo je komentar osobe koja nema djece, ali je bila dijete.....

:)...ovo ko da je moj otac pisao:)

i ja razmišljam katkad. a katkad previše razmišljanja o pogledima lako poremeti jasnoću, ne?

Daj ti mene pozovi.. ja ću doći do njenog problema.. koje je godište?

ehhh, da je vratiti vrijeme i pokusati s ovim znanjem na drugi nacin ;)) a zamisli slicno pa puta tri? a? i nosoroga uz sve to... i prezivjeti... i onda jos netko kaze - pa ti nisi normalna ;)) kako bi i bila??? hihihihi, drzi se!

1985. par mjeseci prije Cernobilske katastrofe. A lijepo su nam govorili da ne treba s djecom izlaziti van - vidi sad sto me snaslo

Može može... koji kvart? Ajde, rješim problem u roku od jednog dana.. ako je inteligentna, promijenit će se u roku od tjedan dana, nakon onoga što ću joj reći..

Stos joj reci ili uraditi? A da ti nisi prasac jedan?

ja uopče ne vidim neki problem

čini mi se da je problem u tvojo curici da je mršava i neće puno jest,jel da hoće kakav si ti dobar kuhar treba hrabrosti te delicije ostaviti i klopat konzerve:)

a gle, o budućnosti bi se trebalo razglabat nakon sadašnjosti, a ne prije nje?!

Ako bude uspjeha pošalji recept i meni, imam sličan problem.

JEDNOSTAVNO STE ME GANULI SVOJIM RAZUMJEVANJEM SITUACIJE - PODASTIREM SE PODLOZNO

BJONDA ako nije proslo previse vremena - pridavi problem jastukom, na postporodjajni stres dobices uvjetnu kaznu. ja nisam mogao tako. nije da nisam htio. ali ocevima ne priznaju postporodjajni stres - osobito ne nakon 20 godina