NESRETNO DJETINJSTVO

Ako se ne varam, bila je nedjelja i to popodne-jedan od onih ogavnih dana kojeg bi najradije preskočio sve do idućeg petka jer smo mi uvijek bili neradnička klasa, bez obzira što god pisalo u netočnim knjigama ili pak crvenom bojom na zelenom valu na jednoj od zgrada.
Ali, što sam mogao-nedjelja ko nedjelja-ko je jebe.Gledao sam televiziju,mama je pekla kolače,susjed se derao na svoju ženu jer im se pas snuždio na tepih,ptičice su pjevale i šumilo je...da...šumilo mi je u uhu jer sam uvijek imao problema s tlakom.
Najednom se nedjeljno popodne naprasno prekinulo specijalnom viješću koju je izrekao najveći gospodin među seljačinama Miroslav Lilić: "dragi blabla...u 88.godini blabla".....jebote, daj reci više...I onda je puklo: "Umro je drug Tito".O, lele, ode Jožek u pizdu materinu.Uspio je sa onom jednom nogom odskakutati u nebeska prostranstva na podmirenje računa za tada predužnu Jugoslaviju, a i za svoje osobno.Opće sranje, krkljanac na cesti, auti su se zaustavljali, svi su tulili kao vukovi, bježali doma sa igrališta kao da je repriza Nagasakija ili Hirošime.A ja, onako mali i priglup, visio sam sa prozora kao šišmiš nesvjestan cijele situacije; ok-umro Tito.Pa kaj onda? Kaj...da si sad ja obrijem noge zbog toga?Ali, vraga-susjeda Dragica (od milja u komšiluku zvana-Gica) upozorila me da još nisam svjestan kakvog smo čovjeka izgubili.Ode nam naš jedan jedini,voljeni i diljem svijeta cijenjeni i obožavani Josip Broz-Joža-Tito-Stari.Puf! U sekundi nestade jednonogog zagorskog demagoga kao da je pukla žarulja.Bum!!! Najednom se smračilo jadnom,napaćenom i prezaduženom jugoslavenskom narodu i narodnostima, uključujući tu i SAP-ove Kosovo i Metohiju.Narednih je dana u svakom slučaju Paloma postigla maksimum proizvodnje papirnatih maramica zbog silnih potoka i mora suza koje su prolili ožaloćšeni jugoslaveni.O, majmo...kakav gubitak.Svima su se zbrejkali kompasi jer-što sad?Aj sad dalje živi bez Tita koji je uredno desecima godina balansirao između bratstvo-jedinstvene politike i prijateljstvom svih zemalja sveta te nebrojenim dugovima koje nam narednih 5000000 života nitko nikad neće zaboraviti.CKSKJ se našao u velikom problemu.S njim i svi ostali-kako ćemo sad na zahod bez našeg voljenog duhovnog vođe i oca i majke naše SFRJ?Barem je tako izgledalo...
No, međutim, mi danas znamo da je sve to skupa bila jebena velika greška.Ja osobno, iako svjestan i presvjestan te povijesne činjenice, još uvijek duboko u sebi nosim riječ i djelo voljenog nam predsjednika.Među hrpom slika, mahom mojih idola tadašnjeg vremena, našao sam i tu jednu i najvrijedniju na svijetu-iz gomile slika obnažene Milke Planinc,Staneta Dolanca iz "Studia 54" i Mike Špiljka u ženskoj garderobi isplivala je i ta koju ću uvijek držati na svome zidu makar je sva posrana od muha i flekova ajvara: sliku druga Tita!
Druže Tito, ti si me vaspito,
tko po tebi pljuje, ni mene ne štuje;
voljet ću te uvijek dokle god sam živ
a to što si umro, to si si sam kriv   :)