...kao nekada...
...prepustim se maštanjima...vratim se u vrijeme kada sam još vjerovala u ljude...u ljubav...u sretniji svijet...i osjetim užitak...
...bilo je tako lako probuditi se ujutro...nasmješiti svom odrazu u zrcalu...zapjevušiti pjesmicu pod tušem...i s nadom krenuti u dan...
...zar će to zauvijek ostati maštarija...
20.09.2005. u 22:39 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Dovoljno je odlučiti prema kom cilju ići... pa krenuti i nikad ne stati! Pozdrav tebi Validom :-*)
Autor: TeeJay | 20.09.2005. u 22:41 | opcije
je ma ima nas još.... al ne dajmo se - naprijed optimsti!!!!
Autor: Commawhite | 20.09.2005. u 22:49 | opcije
nek ostane tvoj svijet u kojem ti imaš svoja pravila... tko ti to može uzeti?? :)) sigurno još ima netko negdje u koga se može vjerovati...:))
Autor: julijeta | 20.09.2005. u 23:01 | opcije
ljudski je maštati o boljem i ljepšem sutra ... želim ti da ljepi snovi stvarnost postanu ... što ptije ...
več sa prvim jutrom ...
Autor: sea_bear | 20.09.2005. u 23:36 | opcije