Svemirski plesači

 
Ponijela sam more u  boci
da namočim umorna ramena,
što se prema tebi naginju,
ponijela sam pticu u odrazu oka,
ugnijezdila se na tvojemu prozoru,
Ponijela sam školjku za tvoje biserje
što me bude čarobnim šuškanjem,
Ponijela sam sebe, u zavežaljaju Svemira,
da ti svjetlim pute, dok uspinješ se Zvijezdama.

Večer diana...lijepo...

Podsjetilo me na ono-ko brod u boci putujem i neću stići nikamo.....

večer čarobnice :-)

..još uvijek u boci nosim komadić sunca...

važno je ne posustajati, i uvijek se stigne baš na vrijeme. :-)

Ma znam da je tako..."stići ćeš onda kada bude vrijeme", citati iz jednog mog bloga...hehheheh!Samo polako hodaj....i stići ćeš...

bar Sunce ne trebamo razlamat, Ono sve milki i skida podjednako. :-)

Da svi imamo jednako mjesto pod suncem, ali neki kažu da to i nije tako...a tko im je kriv kada više vole ići spavati iza posla nego ići na plažu....Zato sam ja "crnija" od ostalih, oni mi zavide na tome, a i njima more kraj guzice,hehehhe!Ups sorry na ovome!

i ja volim predati mu se, i naprosto po ljeti uživam u morskim uvalicama do samog zalaska. A tek u proljeće kad mili i sve počme da buja i diše u punoći :-)

I kada svi poludimo od hormone (ili je to samo izgovor)?hehehe Ne smijem ni mislit!

ak se i zaluta Meldy, putokaz novi je već na sljedećoj postaji. :-)

Ili na kraju tunela.....:))))

venera - milovanje hormonalno oživljuje i ozdravlja i svaki atomčić nabuja. :-)

Aha.....