put i povratak

Umjetnost (vodjenja) ljubavi.)
// dodatak za danasnju situaciju: Pitanja naklonosti i zhelje, koja su shvacena olako. Pitanja uzitka. Igre. I rasta. //
Sadrzaja i forme. Tko se sjeca, ona prica o indijancu i dami.
mada ne sjeda mi vise onako dobro kao nekad, ipak ponesto ima smisla, pa rekoh da natipkam, obecah:
Sloboda za tjelesnu ljubav ima veze s povjerenjem u vlastite zhelje. Ili barem mogucnoscu prepustanja njima. Vlastitima! (Predajes se tijelom jer TEBI cini uzitak.)
Sloboda za voljeti drugog zbog njega samog ima veze s povjerenjem u vlastite osjecaje. Ili barem mogucnoscu prepustanja njima. Vlastitima. (Osjecas radost za neciju srecu jer to TEBE ispunjava.)
---
Dijagnoza:
Onaj koji vjeruje u to sto osjeca a ne vjeruje u to sto zeli i ona koja zna sto zeli, manje vjeruje u to sto osjeca. Uloge se mijenjaju.
(Davala se drugima, nije se davao nikom, voljela je sebe, nije volio sebe, oboje su mislili da vole druge. Mozda su se oboje hranili na mogucnosti da drugima imaju nesto dati, kupovina naklonosti, tijelom, ili tijela naklonoscu, ili naklonosti naklonoscu, ili tijela tijelom.)
Recept: Oni slobodnog tijela, a sputane ljubavi trebaju voljeti bestjelesno, tjelesno se sputavajuc. Oni slobodne ljubavi, trebaju uzivati tjelesno, uz udaljenost od naklonosti.(????)
Svatko tezi povezati ta dva kraja - moci vjerovati da osjeca i u to sto zeli.
(U vezama se mozda situacija mijenja, isto tako?)
Udvoje, povezivanje krajeva razrjesuje se povjerenjem. No!
Povjerenje u drugog moguce je jedino kroz povjerenje u sebe. Povjerenje u sebe dobiva se discipliniranjem.
Tocnije, znanjem o, i nekom pomirenoscu sa svojim granicama!
---
Granice: Cijela prica davno je zapocela kao moguca za prispodobu opisa razvoja civilizacije, nalik razvoju i odrastanju covjeka.
Pomirenost sa vlastitim granicama omogucava mir. (T'ai, 11) Zhelje su ono sto nas tjera preko granica. (6-ta crta) Mir je nesto kao odrastanje. Pomirivanje s vlastitim granicama jest znacajka odrastanja. (Pomirujemo se s onim sto ne/mozemo, tocnije opravdavamo slabosti koje smo do sad skupili.) Potreba za djetinjim, buntom, vizionarstvom, cime li, takodjer je nuzna, i isto tako je znacajka odrastanja zapravo, no ne vise kao negacija svojih slabosti, vec kao odgovornost za njih, kao i za ispunjenje vlastitih zhelja.
Svjesnost sa zheljama je vazna! Granice su u glavi.
// dodatak za danasnju situaciju: Pitanja naklonosti i zhelje, koja su shvacena olako. Pitanja uzitka. Igre. I rasta. //
 
Uzitak kao zhelja? Rast kao zhelja? (Apstraktne ciljeve lakse je doseci.)
?
Ne znam.
(Sustavi vrijednosti! /indijanaca i plemkinja nedvojbeno se razlikuju.)
 
Paradoks:
Sublimacijom uzitka, rasprsuje se sadrzaj.
?
!
 
:(
 
---
Granice: Cijela prica davno je zapocela kao moguca za prispodobu opisa razvoja civilizacije, nalik razvoju i odrastanju covjeka.
Granice su u glavi.
Pomirivanje s granicama jest znacajka odrastanja. (Pomirujemo se s onim sto ne/mozemo.) Potreba za djetinjim, buntom, vizionarstvom, takodjer je nuzna, i isto tako je znacajka odrastanja zapravo, no ne vise kao negacija svojih slabosti, vec kao odgovornost za njih, kao i za ispunjenje vlastitih zhelja.
Mir kao zhelja? Rast kao zhelja?
Paradoks.
 
(pukotina koja omogućuje da živimo i gura nas naprijed)
 
Mir i rast su spoznaja o nemogucnosti stajalista.
(ono sto je bivse, to sto smo sada su te granice s kojima se pomirujemo u tom trenutku ih odbacujuci i koracamo preko njih. 'ja' se trans/formira. i civilizacija.)
pitanje je koliko _namjerno_ ('svjesno'?, da li je to identicno?). u odgovoru smo, vjerujem, razliciti.
 
Add: moguce, Osvjestavanje igra ulogu definiranja granica, stajalista, jer tek one definirane su oznacene kao te koje se moze ostaviti i prekoraciti.
+ uloga ogledala.
?!
lose odigrano: ogledalo je PASIVNO!!!!!!!!
i udaljeno.
bliskost, s cime? orijentiri, tek. Zvijezde. .)
---
Granice su u glavi.
Pomirivanje s granicama jest znacajka odrastanja. (Pomirujemo se s onim sto ne/mozemo.) Potreba za djetinjim, buntom, vizionarstvom, takodjer je nuzna, i isto tako je znacajka odrastanja zapravo, no ne vise kao negacija svojih slabosti, vec kao odgovornost za njih, kao i za ispunjenje vlastitih zhelja.
Mir kao zhelja? Rast kao zhelja? (Apstraktne ciljeve lakse je doseci.)
Paradoks.
 
(pukotina koja omogućuje da živimo i gura nas naprijed)
 

time se pomirujes samo s time kako _jesi_, a nista ne prelazis?

a sto AKO - ovo JEST vodjenje ljubavi... ?

pa zar ces samo jednom?

mlohavo. (vidis, katkad razumijem)

glava, lol. e, oces da ti odem po aspirin?