1

 Sjecanja
 
Sad kad su dani sve kraci
A veceri tamne i vlazne
Na nebu nesvjetluca ni jedna zvijezdica
Oblaci su pokrili mjesec koji z a nas
Dvoje osvjetljava puteve ,
znas one ljubavne staze u parku gdje smo
setali. A sad je dosla Jesen ,tuzna jesen, nebo place
lisce zuti sve jace i jace.
Lisce pada i pokriva staze , one staze gdje smo  setali mi , sad lezi samo jedan zuti tepih, a u tom tepihu stoji jedna  jedna klupa , sjecas se mozda te klupe ?
U ljetne veceri kad je mjesec osvjetljavao nas kako kako smo sretno sjedili sjedili na toj klupi, gdje smo saputali lijepe rijeci i jedno drugom obecavali da nas nista nece odvojiti i nasu ljubav sprijeciti.
Sjecas se toga trenutka kad smo bili sretni i nasem susretu veselili.
Ja tako ponekad se sjetim svih tih momenata, bilo je lijepo stobomi davno je to bilo.
Ali sad su samo ostala ugodna sjecanja na jednu klupu i ljubavni par  koji su na toj klupi u parku zagrljeno sjedili, i ljubavnim stazama ruku za ruku setali i njezno se ljubili.
Bili smo sretni u nasem parku u ljetnim vecerima pod ugodnim sjajom mjeseca,uz pratnju nebeske prasine i svjetlucanje Zvijezdica.

ah i ovo budi jednu davnu uspomenu -slicnu tom stihu -nevrijedi -sto ode vise se nevtaca