Kapetanov dnevnik
26. IX 2005.
"Zov sirena ne prestaje, katkad taman i ceznutljiv. Katkad samodopadan i dozivajuc. Vecina posade baulja u glavi i po palubi sasvim beskorisno. Brod i dalje usmjeravam prema zvijezdama."
26.09.2005. u 11:34 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
"kopno na vidiku" je ono što u ovom trenutku najmanje želiš čuti...ne obaziri se i nastavi dalje-od tolikog mnoštva zvezda nad nama, kolika je verovatnoća da jedna od njih može biti upravo tvoja?
Autor: LukreziaBorgia | 26.09.2005. u 12:08 | opcije
al, zov nije zavijanje o ti sirenice draga :)
Autor: prilagodjen | 26.09.2005. u 13:29 | opcije
luce, samo slijedis tu koja je tvoja i dovede te kamo vec trebas doc?
Autor: prilagodjen | 26.09.2005. u 13:30 | opcije
pricepila si je rep sa skoljkom
Autor: Anabell-Lee | 26.09.2005. u 13:30 | opcije